Zoran iz Smederava otišao u Italiju po farmerke, a vratio se sa biznis idejom
Zoran Ignjatović iz Smedereva polovinom prošlog vijeka otisnuo se put Italije. Namjera mu je bila da je obiđe i da kupi farmerke. Ipak, iz te evropske zemlje vratio se bez farmerki, ali sa sjajnom biznis idejom.
U kesi nije bilo hlača, već - pakovanje feroda. Upravo od toga je ovaj Smederevac napravio i zanat, i posao, i život. Zaradio je za sebe, ali i otvorio vrata mnogima.
"Tih šezdesetih godina prošlog veka našao sam se u Trstu, ne planirajući ništa osim da kupim garderobu. Međutim, video sam u izlogu ferode i dobio sjajnu ideju, jer niko tada kod nas nije radio. Kupio sam malo pakovanje, nešto za probu. I sve sam ugradio u roku od mesec dana. Onda sam se vratio, ali sa torbom punom feroda, 40-50 pari. Sve sam prodao odmah" kaže za "Rinu" Zoran.
To je bio samo početak njegovog sjajnog biznisa. Ubrzo je, umjesto u gepeku, robu u Srbiju iz Italije dovozio u šleperima. Prešao je i na teretni program, posebno važan za traktore, koji su zimi masovno remontovani u zadrugama širom Srbije.
"Angažovao sam i dodatne radnike da postignemo obim. Imali smo toliko posla da je radionica bila puna i danju. Još imam jednu iz tog vremena, vidi se kako su nitne prekrivane. Nova lamela za 'ferguson 558' tada je koštala 1.200 maraka, a mi smo je remontovali za 600. Zadrugari su stajali u redu" prisjeća se Smederevac.
Radionica Ignjatovića postala je poznata ne samo u Smederevu, već i daleko van regiona. Ferode i lamele koje je pravio prodavale su se i van zemlje. I danas ljudi dolaze u radionicu, mijenjaju kočnice, popravljaju traktore.
"Sve smo to postigli uz trud, znanje i osećaj da u svakom problemu leži neka nova prilika" poručuje Zoran.
Ipak, dok ubira plodove svog rada, ovaj sada uspješni privrednik prisjeća se i jako teškog djetinjstva, mukotrpnog rada i skromnosti koja je bojila svaki njegov dan.
"Bio sam sluga u Krnjevu do svoje tridesete. Deda je govorio da ću biti gazda. Nije mi bilo jasno tada. Znam da me jednom poslao u školu s dva parčeta hleba i šećerom. Ostala deca nosila batake, prženo jaje…, a meni ispao i taj šećer. Plakao sam" priča kroz osmijeh.
Nakon teških godina i selidbi iz Smedereva u Godomin, pa nazad, porodica Ignjatović konačno podiže kuću. Deda, veliki hrišćanin, prvi poslijeratni donator crkve u Krnjevu, bio je stub porodice, a njegova upornost očigledno se prenijela i na unuka.
"Nećete verovati, svake godine na srpsku Novu godinu poklanjam zlatnik prvorođenom detetu u Smederevu" kaže Zoran, danas jedan od najpoznatijih lokalnih preduzetnika, prenosi "24Sedam".