Prtići su najveći proizvođači bijelog lula u dubičkom kraju. Prije 10 godina opredijelili su se za uzgoj ove vrste povrća, vjerujući da je to najisplativije. S početnih pola dunuma, dogurali su, ove godine, na 15 dunuma, na kojima su proizveli rekordnih pet tona bijelog luka. Ali, nisu se oparili. Čak ni u doba korone, kada je proširena priča da on štiti od zaraze, Prtići nemaju kome prodati bijeli luk. Ubi ih, kažu, uvoz i trgovački apetiti.

– Na veliko cijena je četiri KM po kilogramu, što je duplo manje nego u prodavnicama. Luk nudimo na pijacama i nakupcima, ali teško ide. Nema organizovanog otkupa, niti adekvatnog skladištenja. Pored uvoznog kineskog, egipatskog i albanskog luka, mi koji ovo povrće proizvodimo na našim njivama, ne možemo prodati. To je i žalosno i neshvatljivo – rekla je Anka Prtić.
Da je sto odsto u pravu svjedoče i zvanični podaci. Naime, prema podacima Spoljotrgovinske komore BiH, u prvoj polovini ove godine uvoz bijelog luka iz belog svijeta je udvostručen: od januara do kraja juna u BiH je uvezeno bijelog luka u vrijednosti većoj od  od 900.000 KM.
Istovremeno, BiH nije izvezla ni jednu jedinu glavicu ovog povrća! U Ministarstvu poljoprivrede RS nemaju informaciju da li je neko od otkupljivača ili izvoznika hrane u RS zainteresovan za otkup bijelog luka.

Prtići se nadaju da bi interventni otkup povrća, koji je u Srpskoj upravo počeo, i za njih mogao biti spas u zadnji čas. Otkupljivači ih još nisu kontaktirali, ali oni spremno čekaju poziv. Ako bude sreće, u tržnim centrima ćemo uskoro, uz kineski i egipatski, moći da kupima i dubički luk.