Kako piše portal klima101.rs, emisije gasova sa efektom staklene bašte isto utiču na atmosferu iz koje god države da dolaze i najteže posledice mogu da budu izbjegnute samo ako sve zemlje svijeta postignu dogovor i udruženo djeluju kako bi se koncentracija ovih gasova u atmosferi smanjila.

Iako su sve navedene tvrdnje tačne, nisu sve zemlje na svijetu podjednako ugrožene promjenama koje se očekuju. Siromašnije države su zbog kombinacije različitih faktora mnogo više ugrožene od klimatskih promijena i prve će osjetiti najteže posledice.  

Klimatski uslovi u ovim zemljama su već nepovoljni

Kada posmatramo geografski položaj siromašnih zemalja primjećujemo da su one uglavnom smještene u predjelima koji već sada imaju nepovoljnu klimu. To su u velikoj mjeri tropske oblasti koje već imaju temperature znatno više od ostatka svijeta i promjenljive količine padavina tokom godine koje čine ove predjele lošijim za poljoprivredne aktivnosti.

Uopšte, geografski položaj smatra se jednim od razloga za slabiju razvijenost ovih zemalja.

U jednom od svojih istraživanja čuveni ekonosmista koji se bavi pitanjem klimatskih promjena i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2018. godine, Vilijam Nordhaus, došao je do zaključka da tropske klimatske odlike imaju negativan uticaj na ekonomske performanse zemalja kada se uporede sa uticajem umjerenih regiona.

Upravo ovi predjeli su i među prvima koji će osjetiti ozbiljne posledice klimatskih promjena. Kada uzmemo u obzir da je njihovo stanovništvo već izloženo nepovoljnim vremenskim uslovima koji su jedan od glavnih razloga za slabiju razvijenost tih zemalja, jasno je da bi promjene koje naučnici predviđaju u slučaju porasta temperature direktno ugrozile ljude koji sada žive u siromašnim državama, a njihov dalji razvoj učinile još težim.

Privreda ovih država je osjetljivija na klimu

Struktura privrede bogatih i siromašnih država se značajno razlikuje. Manje razvijene zemlje su vrlo osjetljive na direktne uticaje klimatskih promjena zbog njihovog velikog oslanjanja na poljoprivredu i korišćenje prirodnih ekosistema.

Poljoprivreda je djelatnost koja više od ostalih zavisi od klimatskih uslova: visoke temperature, suše, vremenske nepogode, grad, poplave… sve su to pojave koje u velikoj mjeri utiču na kvalitet i mogu dovesti do osjetnih šokova i pada poljoprivredne proizvodnje.

Velika osjetljivost manje razvijenih zemalja na klimatske promjene zato je u znatnoj mjeri određena činjenicom da je ova privredna grana mnogo važnija u njihovim ekonomijama u odnosu na bogatije države.

Drugi važan faktor koji povećava osjetljivost ovih država na klimatske promjene je broj ljudi koji živi u ruralnim oblastima. Gotovo svi ljudi koji žive na selu zavise od poljoprivrede i biće ugroženi nastupajućim promjenama jer će na njih će najviše uticati opšta degradacija životne sredine i promjene u ekosistemima.

Suočeni sa novim teškoćama stanovnici iz ruralnih sredina sele se u gradove, gde uglavnom zbog nedostatka potrebnih veština i socijalnog kapitala pripadaju najsiromašnijim slojevima. Ljudi koji žive u teškim uslovima najugroženiji su od toplotnih talasa, vremenskih nepogoda i mogućih epidemija zaraznih bolesti čija učestalost će se povećati zbog klimatskih promena.

Siromašne zemlje imaju manju sposobnost za prilagođavanje novim uslovima
Za sprečavanje određenih posledica klimatskih promena je već sada kasno. U atmosferu su ispuštene ogromne količine ugljendioskida i sve države na svetu će morati da preduzmu razne korake kako bi se prilagodile.

Ono što je ovde problem je činjenica da nemaju sve države jednaku mogućnost prilagođavanja, tj. adaptacije. Ljudi će se prilagoditi klimi onoliko koliko im njihovi resursi i znanje dopuste, ali siromašnim državama nedostaju infrastruktura, finansijska sredstva, kao i pristup javnim servisima koji bi njihovom stanovništvu trebalo da pomognu u ovom zadatku.

Nedostatak novca je prepoznat problem i postoje razni međunarodni izvori finansiranja koji manje razvijenim državama pružaju bespovratna sredstva kako bi izgradili svoje adaptivne kapacitete. Opredeljena sredstva nisu dovoljna kako bi se učinilo sve što je potrebno, ali čak i da jesu, veliku prepreku još uvek predstavlja loše funkcionisanje zemalja u razvoju.

Nedovoljna razvijenost institucija, veliki problemi sa korupcijom i nedostatak obrazovanog kadra u velikoj meri otežavaju sprovođenje projekata adaptacije na klimatske promene.

Produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih

Iz svega navedenog jasno je da bi klimatske promjene mogle da doprinesu nejednakosti koja trenutno postoji između razvijenog i manje razvijenog dijela svijeta time što će praktično pojačati većinu razloga zbog kojih siromašne države već zaostaju.

Kada uzmemo u obzir i to da su bogatije države odgovorne za većinu emisija gasova sa efektom staklene bašte u atmosferu postaje očigledno da u problemu klimatskih promjena postoji i značajan faktor nepravde koji razvijenim zemljama nameće i neku vrstu moralne odgovornosti da pojačaju napore kako bi se klimatske promjene zaustavile, a adaptivni kapacitet manje razvijenih zemalja povećao.

Čak i kada bismo zanemarili moralni aspekt, bogatim državama bi bilo u interesu da se pozabave ovim problemom. Sve lošiji uslovi života u sirmašnim državama stvaraju pogodno tle za razne vrste nestabilnosti čije posledice u velikoj mjeri mogu uticati na svjetsku ekonomiju i bezbjednost, piše portal klima101.rs.