Prilikom slijetanja avion je na niskoj visini od oko 120 metara preletio pored kontrolnog tornja, kako bi kontrola vizuelno potvrdila da su točkovi izvučeni. Urednik portala Tango Six objašnjava da je i to dio uobičajene procedure jer je došlo do udara.

 

“Odmah su osjetili da su nešto udarili. Imali su indikaciju da su točkovi izvučeni, ali je to toranj morao da potvrdi“, dodaje Vojinović.

 

Posada je znala da je u nešto udarila, ali ne i kakva su sve oštećenja nastala, pa je avion po prinudnom slijetanju „taksirao“ sve do gejta, ne znajući da im curi gorivo, priča naš sagovornik. Međutim, tu ih je već čekala vatrogasno-spasičaka jedinica koja je, čim je vidjela curenje goriva, počela da poliva avion pjenom kako bi se spriječilo izbijanje požara.

 

Prema nezvaničnim informacijama, do incidenta je došlo jer je letjelica poletjela sa pogrešnog dijela piste, iako je kontrola letenja odredila drugu poziciju.

 

“Ono što se dogodilo je da je trebalo da dođe do regularnog poletanja, meteo uslovi bili su više nego dobri. Prilikom polijetanja avion je izletio sa piste i to nekoliko stotina metara i tek poslije odvajanja od zemlje udario u neku konstrukciju, koja je najvjerovatnije instrumentacija koja služi za slijetanje aviona u suprotnom pravcu piste“, podseća Vojinović.

 

Prema njegovim informacijama, kontrola letenja je posadi dala odobrenje da poleti sa adekvatne pozicije, ali se iz neobjašnjivih razloga avion našao na kraćoj poziciji nego što je trebalo da bude.

 

Kontrola letenja je to primijetila, i pitala posadu da li su sigurni da odatle mogu da polete ili da se vrate na ranije određeni dio.

 

“Kontrolor letenja je primijetio da je avion došao na intereskciju D5 umesto D6, koja ima mnogo manje metara za polijetanje. Pozvao je posadu i pitao ‚da li ste svjesni da ste ušli na D5‘ i rekao joj da preračuna performanse ili da se vrate. Posada je rekla da može da poleti ipak sa D5, iako su sve vrijeme od paljenja aviona odobreni za D6. Nije jasno zašto su promijenili svoju poziciju. Njima je za ovaj avion potrebno oko 1.430 metara za poletanje pod raznim uslovima, a oni su najvjerovatnije imali oko 1.200 metara“, navodi Vojinović.

 

On ističe da je u cijelom incidentu “bar jedan dio lanca u bezbjednosti uradio pravilno“, a to je prema njegovim riječima kontrola letenja.

 

Napominje da je na kraju uvijek odgovornost na posadi aviona, jer ona zna performanse u odnosu na broj putnika, težinu letjelice i dužinu piste.

 

“Ne možemo znati šta se dogodilo u njihovom procesu razmišljanja. Tu je ipak odgovornost samo i isključivo na pilotu“, zaključio je sagovornik N1.