To podrazumijeva kako nabavku udžbenika, torbe i ostalog školskog pribora, tako i kupovinu najosnovnijih odjevnih predmeta i obuće, jer su oni od prošle godine, najčešće, ili pohabani ili okraćali.

Primjera radi, komplet knjiga za četvrti razred košta 106,5, a za osmi 163 KM, dok udžbenik i radna sveska za strani jezik u prosjeku koštaju oko 20 KM.

Većini školaraca treba i pristojna nova školska torba ili ruksak, čija se cijena kreće oko 40, dok iole bolje pernice koštaju oko 15 KM. Tu je i mnoštvo svesaka i drugog nezaobilaznog pribora, što iznosi bar 30 KM.

Marka po marka…
Poseban tošak je kupovina odjeće i obuće za školu, koje roditelji u najvećem broju slučajeva kupuju svake ili, u najboljem slučaju, svake druge godine, pod pretpostavkom da su prošlogodišnja odjeća i obuća u dobrom stanju, odnosno da nisu okraćali djeci.

Tako je samo za jedne pantalone, cipele i jaknu, te nekoliko majica i patike za fizičko vaspitanje potrebno izdvojiti najmanje 200 KM.

Sve nabrojano ne košta ispod 450 KM, koliko je neophodno da roditelji iskeširaju kako bi njihovo dijete spremno dočekalo septembar.

U slučaju da u školu opremaju dva školarca, nije teško izračunati da je roditeljima potrebno taman toliko koliko iznose dvije minimalne plate u Srpskoj.

Prisiljeni na zaduženja
To je, svakako, ogroman izdatak za mnoge porodice, s obzirom na činjenicu da velika većina građana radi za plate koje su, ionako, jedva dostatne za puko preživljavanje.
Roditelji, posebno oni koji imaju dvoje djece koja idu u školu, priznaju da njihovo opremanje predstavlja jedan od najvećih izdataka tokom godine.

– Radim kao trgovac, a muž kao komercijalista u jednoj pekari. Moja plata je 600, a njegova 900 KM, što znači da nam je skoro jedna cijela njegova zarada neophodna kad se približi septembar. S obzirom da je ovo vrijeme kad se nabavljaju drva i sprema zimnica, veoma često smo prisiljeni da se zadužimo kako bismo nekako pokrili sve troškove. Jer, naša primanja nisu bogzna šta, a sve poskupljuje, tako da nikako nismo u stanju da ostavimo nešto novca sa strane. Osim udžbenika i školskog pribora, djeci moramo da kupimo i nešto garderobe, jer je ona prošlogodišnja često pohabana ili dijete jednostavno više ne može da nosi jaknu ili cipele od prošle godine, jer su mu okraćali. Nije riječ o nekim skupim odijevnim predmetima, ali se sve, malo-pomalo, nabere na finu svotu – kaže Miroslava M. iz Banjaluke.

Skriveni troškovi
U udruženjima potrošača naglašavaju da je u identičnoj ili jako sličnoj situaciji mnogo roditelja za koje je, zbog malih primanja, opremanje djece u školu prava noćna mora.

– Pored pomenutih stavki, posebna priča su takozvani skriveni troškovi, koji kreću čim dijete krene u školu, pa sve do raspusta. Tu su dnevna užina, odlasci u pozorište, bioskop, na izlete, razna slikanja, ekskurzija i slično- ističe predsjednica prijedorskog Udruženja potrošača „Don“ Murisa Marić.

Iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva RS nedavno su saopštili da je Vlada Srpske obezbijedila udžbenike za sve učenike prvog i drugog razreda osnovne škole, te za odlične učenike iz porodica sa četvoro i više djece.

–  Zavod je omogućio kupovinu školskog pribora i knjiga na odgođeno plaćanje, što koristi veliki broj roditelja – rekao je direktor ovog zavoda Rade Ristović.

Mnogi roditelji, takođe, uštede tako što nabavljaju polovne udžbenike, koji su upola jeftinije od onih u knjižarama.