BRISEL - Samit EU-Balkan u Sofiji, zamišljen kao "Solun 2", veoma je razočaravajući jer suštinski nije došlo do reafirmacije perspektive članstva zemalja Balkana u EU.
To je rekao istraživač briselskog Centra za studije evropske politike (CEPS) Tobi Vogel.
Vogel je rekao za Radio Slobodna Evropa da je francuski predsjednik Emanuel Makron "izručio kantu hladne vode" na evropske aspiracije država kandidata sa Balkana, izjavom da EU mora najprije da izvrši unutrašnje reforme prije prijema novih članica.
To je stara pozicija Francuske i nema ničega novoga u tome što je Makron rekao ali je, kako je naglasio, interesantno da je on, koga doživljavaju kao izrazito proevropski orijentisanog političara, zauzeo takav stav prema prijemu balkanskih zemalja.
To im je direktno rekao i na samitu u Sofiju, čime je odaslat jasan signal.
"Stoga smatram da je ishod samita veoma razočaravajući, između ostalog i zbog tretiranja šest balkanskih zemalja u završnom dokumentu kao partnera a ne država ", rekao je on.
Vogel dalje navodi da je razočaravajuće da nije učestvovao na samitu španski premijer zbog Kosova, te da sve to pokazuje da EU nije snažno reafirmisala svoju privrženost proširenju na Balkan.
To su lideri zemalja regije svakako primili k znanju i djelovaće u skladu sa tim, dodao je Vogel.
Prema Vogelu, iluzorne su ideje da bi Srbija i Crna Gora mogle postati članice 2025.
Reforme EU, prije svega evrozone ne iziskuju mnogo vremena, već prije svega političku volju i konsenzus zemalja članica koji sada ne postoji. Francuska i Njemačka se ne slažu u kom pravcu treba da idu reforme u evrozoni, rekao je Vogel.
Oni su saglasni samo oko nekih manjih koraka koje treba preduzeti u okviru evropskog stabilizacijskog mehanizma i sličnim pitanjima.
"Stoga su iluzorne ideje, koje se pominju u posljednje vrijeme, da bi Srbija i Crna Gora mogle da postanu članice do 2025. godine. Smatram da je to nerealno", istakao je Vogel.
Kako je dalje naveo, EU nema političku strategiju za zapadni Balkan i Unija se prema ovoj regiji odnosi samo kroz proces proširenja.
Taj pristup je dobro funkcionisao u zemljama kao što su Mađarska, Poljska, pa čak i Slovačka nakon Mecijara, koje su istinski željele da se priključe EU i sprovedu reforme.
Vogel kaže da to nisu bile "zarobljene" države od strane raznih elita, kao što je slučaj sa balkanskim.
One, uz neke izuzetke, imaju ušančene vladajuće elite koje organizuju formalno slobodne izbore, ali bez suštinskog političkog pluralizma, smatra on.
Čak i tamo gdje se čini da, makar na površini, postoji politički pluralizam – razni biznis interesi iz pozadine u suštini kontrolišu političke partije i kandidate na izborima, objašnjava Vogel.
Vogel se složio sa konstatacijom da zemlje koje su pristupile EU samo dok su kandidati ispunjavaju određene kriterijume, a da kada postanu punopravni član to više ne primenjuju.
Kao primer navedena je Hrvatska, koja je, dok je bila kandidatkinja, morala da ispuni određene kriterijume u zaštiti manjina, povratka srpskih izbjeglica i stanarskih prava.
Međutim, sada kada je članica, evidentno je koketiranje sa ekstremnom desnicom, tenzije u odnosima sa Srbijom oko Jasenovca, kao i spor sa Slovenijom oko granice, rekao je Vogel.
Stoga mnogi na Balkanu, koji su smatrali da je EU neka vrsta panaceje koja će riješiti sve njihove probleme, sada uviđaju da je to iluzija te zbog toga opada entuzijazam za ulazak u evropski blok, smatra Vogel.
Dodao bih da članstvo u EU ili proces pristupanja nije mehanizam za rješavanje bilateralnih sukoba.
Na pitanje da se u Beogradu pribojavaju da će uslov za ulazak u EU biti i formalno priznanje Kosova, a bilo koji političar u Srbiji teško bi mogao da "proguta" tu gorku pilulu u dogledno vrijeme, Vogel ne misli da je nužno da Srbija i formalno prizna Kosovo da bi ušla u EU.
Međutim, morala bi da prihvati pravno obavezujući sporazum u okviru međunarodnog prava koje bi omogućavale Srbiji i Kosovu de fakto državne, diplomatske i ostale odnose.
To ne bi bilo formalno priznanje kosovske nezavisnosti od strane Beograda, ali blizu toga.
Na primjer, dvije Njemačke su odnose nalik na državne ali bez međusobnog priznanja. Mislim da su to manje više semantička pitanja.
Srpski lideri na kraju moraju da se obrate srpskim građanima i saopšte im ono što, kako je Vogel rekao, oni već znaju – a to je da je Beograd izgubio kontrolu nad Kosovom prije 20 godina ,
Nakon što je Srbija izgubila kontrolu nad Kosovom, bilo je neizbježno da ono proglasi nezavisnost prije 10 godina, rekao je Vogel.
Prema njemu, sada je došlo vrijeme da se prizna ta realnost.
"Kada se to desi i Srbija i Kosovo moći će da se znatno približe EU", zaključio je Vogel za RSE.