Posljednja u nizu dilema koju je razriješio je da li smiju da se obavljaju kućni poslovi na crkvene praznike, odnosno kada je crveno slovo u crkvenom kalendaru.

 

– Često dobijam pitanja da li se smiju obavljati kućni poslovi na crkvene praznike? Da li se smije uključiti veš mašina, počistiti stan, opeglati odjeća? Odgovor glasi: “Da, smiju” – rekao je vladika.

U većini slučajeva, uvjerenje da se ne smiju obavljati kućni poslovi na crveno slovo proizlazi iz sujeverja, a ne iz istinskog poštovanja prema svetitelju ili prazniku koji se tog dana proslavlja.

 

– Ako je uistinu posredi poštovanje, onda bi ono trebalo prije svega da se iskazuje odlaskom na liturgiju, molitvom ili, recimo, izbjegavanjem ogovaranja i psovanja, a ne da se svede na puko uključivanje ili neuključivanje veš-mašine – rekao je Grigorije.

 

Dodao je da je ovdje riječ o zamjeni teza i pomjeranju težišta sa suštine na formu.

 

– Zaista vjerujem da Bog ne gleda na to ko je šta uključio, isključio ili pomakao. Njega mnogo više interesuje kako se odnosimo prema drugima – bližnjima i daljnima, interesuju ga naši osjećaji, namjera i volja – napisao je vladika u opisu objave koju je podijelio na svom Instagramu.

 

Vladika Grigorije je potom u video snimku dodatno potkrijepio primjerima.

 

– Zamislite samo da je neki praznik i mi kažemo: danas ne radimo ništa, ali idemo u restoran. Onda nas tamo poslužuju konobari, koji su isto kao mi, hrišćani i koji trče i rade, i mi mislimo da smo nešto bolji od njih. Međutim, nismo, jer oni su bolji od nas u tom trenutku jer nas služe. Isto tako je zanimljivo moje sjećanje na djetinjstvo, kad su u mom selu ljudi odmarali od poljskih poslova. Tog dana praznika nisu išli u crkvu, nego su igrali karte i svađali se dok igraju karte – rekao je vldika.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Владика Григорије (@vladika.grigorije)

Potom je zaključio primjerom iz Svete Gore i manastira u kome je živio, piše Kurir

 

– Na Svetoj Gori, koliko se sjećam, a i u manastiru u kom sam živio kod vladike Atanasija, mi bismo poslije službe, ako je liturgija, naravno, na praznik i na crveno slovo, ručali, a onda bismo radili. Išli smo na svoja poslušanja. Dakle, rad sam po sebi nikad ne može biti zlo. Međutim, nepoštovanje praznika i svetitelja kojeg tog dana praznujemo ogleda se u tome šta mi mislimo i kuda su upućene naše misli i naša djela, a ne na to da sjedimo i ništa ne radimo – zaključio je vladika.