"Taj začarani krug se ubrzava. Prijetnja klimatskih promjena koje utiču na hranu na stolovima ljudi sve je veća", izjavila je ekspert za klimu NASA i koautor izvještaja Sintija Rozencvajg.

Naučnici ipak kažu da bi promjena načina ishrane, proizvodnje hrane i upravljanja šumama mogla da poštedi planetu daleko toplije budućnosti.

Kopnena površina, koja čini svega 30 odsto planete zemlje, zagrijava se gotovo dvostruko brže od cijele planete.

U raspravama o klimatskim promjenama, kopno je ipak mnogo rjeđe bilo tema pošto gasovi sa efektom staklene bašte zarobljavaju toplotu i stvaraju probleme u atmosferi.

Izvještaj, u čijoj je izradi učestvovalo više od sto naučnika, a koji su u Ženevi na sastanku međuvladinog Panela o klimatskim promjenama (ICCP) odobrile diplomate iz cijelog svijeta, predstavio je moguće mjere za ublažavanje problema, ali i ukazao na dodatne ozbiljne opasnosti.

U izvještaju se navodi da su klimatske promjene već ubrzale propadanje zemljišta, širenje pustinja, topljenje vječitog leda i učinile šume ranjivijim na sušu, požare, parazite i biljne bolesti.

To se dogodilo iako je dobar dio planete postao zeleniji zbog veće količine ugljen-dioksida.

Pored toga, klimatske promjene su uz druge faktore odgovorne i za smanjenje broja životinjskih i biljnih vrsta na svijetu.

U izvještaju se upozorava da bi budućnost mogla da bude još dramatičnija.

"Projekcije pokazuju da će stabilnost snabdjevanja hranom slabiti, uporedo sa porastom snage i učestalosti ekstremnih meteoroloških pojava koje remete lanac ishrane", piše u izvještaju.

Prema najgorem scenariju, problemi sa prehrambenom sigurnošću će sa porastom sadašnje globalne temperature za svega nekoliko desetih dijelova stepena preći iz zone umjerenog u zonu visokog rizika.

Porast od jednog celzijusovog stepena već će značiti prelazak iz zone visokog, u zonu vrlo visokog rizika.

Naučnici su dugo mislili da je jedna od malobrojnih prednosti više koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi što će ubrzati rast biljaka i učiniti planetu zelenijom.

Brojne studije su, medjutim, pokazale da viši nivoi ugljen-dioksida smanjuju količinu proteina i hranljivih sastojaka u mnogim usjevima, rekla je Sintija Rozencvajg.

Tako je eksperimentalno ustanovljeno da uz visoku koncentraciju ugljenika u vazduhu pšenica sadrži 6 do 13 odsto manje proteina, 4 do 7 odsto manje cinka i 5 do 8 odsto manje gvoždja, pojasnila je Rozencvajg.

Ipak, nove metode ratarstva, kao što su direktna sjetva bez obrade zemljišta i ciljana upotreba djubriva takođe imaju potencijal u borbi potiv globalnog zagrijavanja, pošto bi do 2050. godine mogle da smanje sadašnji nivo emisije karbona za 18 odsto.

I promjena načina ishrane, u vidu manje konzumacije crvenog mesa a više voća, povrća i sjemenki, omogućila bi da svijet do sredine vijeka sadašnju emisiju ugljen-dioksida smanji za još 15 odsto, rekla je Rozencvajg.

Upješnoj borbi protiv klimatskih promjena veoma bi doprinelo i smanjenje količine hrane koja završava kao otpad.

Prema izvještaju, od 2010. do 2016. godine, u svijetu je 8 do 10 odsto štetnih emisija nastalo prilikom proizvodnje hrane koja je kasnije bačena.

"Trenutno, 25 do 30 odsto ukupno proizvedene hrane propadne ili se baci", a rješavanjem tog problema oslobodili bi se milioni kvadratnih kilometara zemljišta, piše u izvještaju.

Naučnici upozoravaju da će porast globalne temperature za svega 0,5 stepeni, što bi moglo da se dogodi u narednih 10 do 30 godina, rizik nestabilnog lanca ishrane, šumskh požara, topljenja permafrosta i nestašice vode u sušnim područjima učiniti visokim.

Sa globalnim porastom temperature za jedan stepen, što bi moglo da se dogodi za oko 50 godina, taj će rizik postati veoma visok, piše u izvještaju.

Dodaje se i da većina scenarija predviđa da će u tropskim regionima u svijetu u drugoj polovini 21. vijeka vladati do tada nezabilježeni klimatski uslovi.

Poljoprivreda i šumarstvo zajedno stvaraju oko 23 odsto emisije gasa sa efektom staklene bašte, što je nešto manje od motornih vozila svih vrsta. Ako se na to doda i pakovanje i transport namirnica, i potrebni energenti, taj postotak raste na 37 odsto.

Sa druge strane, kopno je i veliki rezervoar za ugljen-dioksid, jer usisava štetne gasove iz atmosfere. Od 2007. do 2016. godine poljoprivreda i šumarstvo su svake godine u vazduh ispuštali 5,7 milijardi tona ugljen-dioksida, ali su iz njega izvlačili 12,3 milijarde tona.

"Taj dodatni dar prirode je ograničen. Neće vječno trajati. Ako nastavimo da razaramo ekosistem, da mijenjamo prirodne ekosisteme, sječemo šume i uništavamo tlo, izgubićemo tu prirodnu podršku", izjavio je Luj Veršo iz Centra za tropsku poljoprivredu u Kolumbiji.