Umjesto da ode u penziju, proširio je uzgoj gusaka
Da se uzgoj gusaka isplati, govori primjer prosvjetnog radnika Mikloša Repergera, koji pred odlazak u penziju, planira da poveća proizvodnju i otvori mini klanicu.
Mikloš Reperger iz Ostojićeva je nastavnik fizike i hemije u Gornjem Bregu i Tornjošu, ali je i najveći odgajivač gusaka u svom selu, prenosi RTS.
U prostranom dvorištu trenutno je oko 300 gusaka, a pošto je period parenja, Mikloš očekuje da će ih uskoro biti više od hiljadu. Guske nisu zahtjevne i najviše jedu travu, kukuruz, djetelinu i potrebno im je obezbijediti dosta vode.
– U svakom slučaju, perje je tu najinteresantnije. Dosta lijepo se to prodaje i stoga imaš dosta koristi. To je najvažnije. Naravno, poslije se može prodati i guščja mast. Prodaje se i džigerica – navodi Mikloš Reperger, za RTS.
Zoltan Reperger, Miklošev sin, dodaje da je njegov posao da čuva i hrani guske.
– Kad je vrijeme čerupanja, pomažem ženama – navodi Reperger.
Na sjeveru Banata po guščarstvu je najpoznatiji Mokrin kraj Kikinde, gdje će nastupajućeg vikenda biti održano finale 33. Svjetskog prvenstva u nadmetanju gusana.
– Dvadesetih godina prošlog vijeka jedan lekar je to započeo, a ‘86. je osnovano udruženje i takmičenje koje izgleda kao i danas – kaže Živica Terzin, predsednik Udruženja “Belo pero” iz Mokrina.
U Mokrinu je više od stotinu odgajivača, a na ovogodišnjoj, kako domaćini kažu, svjetskoj smotri gusaka biraće se najljepše jato, najteža guska i gusan. Neizvjesno će biti u finalnoj borbi bijelih gladijatora, za koje su se nakon dvomjesečnih kvalifikacija plasirali gusani Margitares i Cezar.
Čerupanje gusaka zbog perja traje od prolejća do jeseni, četiri do pet puta u sezoni, a potom se guske kolju zbog mesa ili dalje zadržavaju još godinu ili dvije. Od jednog čerupanja guske dobije se oko 100 grama perja, pa tako u sezoni bude 400-500 grama po jednoj guski odnosno od 5 do 6 evra.
Za ishranu gusaka kod kuće, najbolja je zrnasta hrana, u prvom redu kukuruz, ali potrebna im je i trava. Težina guščije džigerice najčešće povećava klјukanjem, a zavisno od vrste gusaka, džigerica može biti teška od 0,5-1kg. Osim džigerice, tražena je i guščija mast, koja je od davnina poznata kao lijek, a i danas ima istu primenu.
Prije gotovo 50 godina na vojvođanskim pašnjacima bilo je oko milion gusaka, a Srbija je bila treća u svijetu po izvozu perja. Tada je u selima gotovo svaka porodica uzgajala ovu živinu, a naročito su se banatska polja bijelila od gusaka.