pozorenja su okačena po cijeloj OŠ „Miroslav Antić“, po hodnicima i toaletima, kako djeca ne bi slučajno zaboravila da vodu iz česme ne smiju koristiti. Ovim učenicima je tako, pored udžbenika i svesaka, neizostavan pribor u torbi još i flašica vode koju mahom nose od kuće. Oni zaboravni moraju je kupiti u prodavnici, a kada zafali para tu su srećom uvijek nastavnici da priteknu u pomoć.

I tako ova mala zajednica funkcioniše godinama. Vodu iz školske česme koriste samo za brisanje table i podova, i mada su svi od prvog do devetog razreda već uigran tim, svjesni su da dani u školi ipak ne bi trebalo tako da izgledaju.

– Rekli su nam da ne smijemo da pijemo vodu da se slučajno ne otrujemo. Ja nosim od kuće, vodu ili sok, nekada mi mama spakuje, a nekada ja sama – ispričala nam je Bojana, učenica trećeg razreda kako izgleda njena priprema za nastavu.

Škola u Bistrici priključena je na lokalni bazen, udaljen tri kilometra, ali takvo vodosnabdijevanje ne zadovoljava sve propisane standarde, zbog čega je oprez obavezan naročito jer se radi o maloljetnicima. Doktori Higijensko-epidemiološkog zavoda i gradska sanitarna inspekcija tražili su od škole i da na svim sanitarnim prostorijama stave oznaku da voda nije za piće.

– Svaki put na početku godine održimo sastanak i roditelje upoznamo sa tim da djeca moraju da nose vodu. To predstavlja veliki problem, pogotovo u prvom razredu. Djeca prije užine i poslije toaleta treba da operu ruke, ali ako voda nije ispravna za piće, nije dobra ni za pranje ruku jer učenici tako mogu unijeti bakterije u organizam. Onda mi roditeljima obično kažemo da donesu i vlažne maramice, ali sve je to dodatni trošak porodicama. Ne znamo kada će se ova situacija riješiti – kaže učiteljica koja u Bistrici radi od 2005. godine i sa svim generacijama je prošla isto.

I ostali zaposleni govore kako se na sve načine trude da đacima nadomjeste ovaj problem, prije svega nastoje da časovi budu što kreativniji, ali poručuju da njihova škola i dječica zaslužuju ipak da imaju ono što se smatra osnovnim uslovima za rad, jednako kao i sve obrazovne ustanove u Banjaluci. Škola u Bistrici zajedno sa još dvije područne ima 187 učenika.

Direktor OŠ „Miroslav Antić“ Đorđe Đaković precizira da je ispravnost vode u školi ispitivana u više navrata, posljednje kontrole pokazle su i da su uzorci bakteriološki ispravni, međutim po zakonu voda mora biti hlorizovana.

– Naša škola nema aparat za hlorizaciju, niti novca da ga pribavi. Obraćali smo se „Vodovodu“ da oni vode računa o hlorizaciji i nadam se da će to biti riješeno  u skorije vrijeme. Pokušaćemo ove godine da stupimo u kontakt i sa domaćim kompanijama koje flaširaju vodu, bar da nam pomognu sa aparatom za vodu – kaže Đaković, koji je i sam godinama predavao u Bistrici, a u direktorsku fotelju je sjeo prije četiri mjeseca.

I škola, i mještani nadaju se dugoročnom rješenju, odnosno izgradnji sistema „Crno vrelo“ preko kojeg bi konačno trebalo da imaju normalno vodosnabdijevanje.

Roditelji upisuju djecu u druge škole

– Svi ovi problemi utiču i na upisnu politiku škole, jer roditelji upisuju djecu u druge škole, tamo gdje je voda ispravna. Ovo je prije svega 21. vijek i taj problem treba biti prevaziđen. Moramo raditi na tome da naselja oko Banjaluke žive, da se nastava održi i bude kvalitetna, a kako škola bude imala bolje uslove imaćemo sigurno i bolju upisnu politiku – poručuje direktor Đorđe Đaković.