"Riječ genocid koristi se već u izvještaju Sefera Halilovića i Patriotske lige u februaru 1992. i on naznačava kakav će biti karakter rata. On govori da je genocidan jer je usmjeren protiv muslimana, odnosno muslimanskog naroda. Da je cilj zatrti, odnosno uništiti muslimanski narod", ističe Tuđman. 

On je za RTRS rekao da je tezu o Bošnjacima kao žrtvama Alija Izetbegović ponovio i u aprilu 1993. godine kada je najavio da će se u Srebrenici dogoditi najveći genocid od Drugog svjetskog rata na osnovu čega je Savjet bezbjednosti UN ovu zonu stavio pod zaštitu UN-a. 

"Posljedica toga je bila da je Savjet bezbjednosti donio odluku o zaštićenim zonama a onda je Izetbegović, smatrajući da će UN štiti Srebrenicu, 7.500 prirpadnika Armije BiH prebacio iz Srebrenice u Srednju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata", kaže Tuđman. 

Govoreći o odnosu žrtva - dželat tokom rata u BiH, koje često ističe političko Sarajevo, Tuđman ističe da je to i za mudžahedine bilo opravdanje zbog čega su došli tokom rata. 

Prema njegovim riječima, mudžahedini se uklapaju u politiku Alije Izetbegovića za koju je imao podršku islamskih zemalja, ne samo finansijsku da bi finansirao takozvanu Armiju BiH, već i u ljudstvu. 

"Mudžahedini su u BiH došli, prema dokumentima, u februaru 1992. godine, nakon čega je više od stotinu već dobilo državljanstvo BiH i ove činjenice će biti teško osporiti", istakao je Tuđman. 

Govoreći o mirovnim planovima za BiH, Tuđman smatra da je Kutiljerov plan, koji je predviđao organizaciju po kantonima bio dobro rješenje jer bi drugačije odredio karakter rata u BiH i vjerovatno bi, kako ističe, broj žrtava i razaranja bio mnogo manji. 

On je podsjetio da je ovaj plan podržalo i tadašnje političko vođstvo Republike Srpske smatrajući ga dobrom osnovom za razgovore.