Dok usklađuje obaveze na Farmaceutskom fakultetu u Novom Sadu sa intenzivnim radom na porodičnom imanju, Tamara pokazuje nevjerovatnu energiju, posvećenost i ljubav prema svom rodnom mjestu. Kroz priču o njenom svakodnevnom životu ističe značaj porodične podrške, tradicionalnih vrijednosti i balansiranja između modernog obrazovanja i života na selu.

Tamarin otac, kao glavni i odgovorni za poljoprivredne poslove, ističe da je poljoprivreda u posljednjih 30 godina postala mnogo teža i zahtjevnija. Ali u tom procesu mu je Tamarina pomoć u ratarskim poslovima i transportu žitarica od velikog značaja.

A kako ona kaže, u takvim poslovima apsolutno uživa.

– Otkad znam za sebe, moj tata se bavi poljoprivredom. Gledajući njega koliko se zapravo trudi da napreduje i koliko zapravo voli svoj posao, bez obzira što nekada nije zadovoljan, on mi je bio vjetar u leđa. Htjela sam na bilo koji način da doprinesem, da pomognem, da njima olakšam. Jeste da sam žensko, ali isto tako i nisam nesposobna, mogu da vozim, mogu da pomažem, nije mi teško ništa, jesam sićušna, ali snađem se – govori Tamara.

“Želim da nastavim tatinim stopama”

Kako ističe, fakultet je upisala na nagovor oca, jer je za nju život na selu i bavljenje poljoprivredom ipak primarna stvar.

– Moja želja je zapravo bila da ja nastavim tatinim stopama, da se bavim poljoprivredom, ali nemam neku podršku jer prosto on je iskusniji, on je prošao sve i zna šta mene čeka i nije lako. Tako da je njegova želja bila i da upišem fakultet, da studiram, da poslije imam svoj posao, svoju karijeru… Trenutno sam ja podijeljena na dvije strane, stranu koju bih ja voljela i na fakultet. Ne mogu da kažem, volim ja i biohemiju , ali ovo je moja kuća. moje selo, ovdje sam rođena, ovdje sam odrasla. Odgajana sam tako da znam da radim, da mi nije teško niti sramota da radim. Pomažem tati, posebno ljeti kada imam manje obaveza na fakultetu. Dok on vozi kombajn, ja vršim transport do mlina. Takođe volim da orem, najviše volim da radim da drljačom, tada mi je mozak na paši – kaže Tamara kroz osmijeh za Jutjub kanal “Mačva info”, te dodaje da joj rad sa novim mašinama nije problem zbog čega cijela porodica teži da se što prije i što više opreme savremenim mašinama.

“Ljudi ne treba da idu iz sela”

Kao neko ko studira u Novom Sadu, priznaje da nije oduševljena svakodnevnim gužvama u gradu zbog čega smatra da je mnogo bolje živjeti na selu. Upravo zato tvrdi da ljudi ne bi trebalo da napuštaju sela.

– Ljudi stvarno ne treba da idu iz sela. Upravo suprotno, oni iz grada bi trebalo da dođu u selo i da vide šta znači mir i sloboda. Ovdje niko nije zarobljeni u četiri zida… Takođe, nadam se da će se ljudi trgnuti i podržati nas mlade poljoprivrednike, kao i poljoprivrednike sa iskustvom, jer opet oni su ti koji su dugo godina u ovome. Mislim da je u ovome budućnost – kaže Tamara.

Na pitanje da li je dobijala komentare zbog ne tako uobičajenog stila života i posla za jednu mladu djevojku, Tamara kaže da ih je bilo – od lijepih do ne baš tako lijepih.

“Sposobnija od svakog momka u selu”

– Ima raznih komentara naravno, od lijepih do ne baš tako sjajnih, ali dobro. Moje je da radim i da pomažem. Nije me sramota. Imam drugare koji se bave sličnim poslovima i u tome su uspješni – zaključila je Tamara.

Iako u svom selu nije jedina koja pokaže porodici u poljoprivredi, jer, kako navodi njen otac, postoje još tri djevojke koje zbog operacije srca oca, trenutno sve rade umjesto njega, za Tamaru, njena komšinica kaže: “Sposobna je, sposobnija od svakog momka u selu i u čitavoj Mačvi. Nemam riječi, najbolja je”.