Rusmir je krajem januara odlučio postati taksista, a od drugih ga izdvaja to što je u svako doba dana ili noći bez naknade na raspolaganju za prevoz djece s poteškoćama u razvoju.

Ovaj humani Zeničanin otac je dječaka koji ne može ni hodati, ni govoriti i stopostotni je invalid.

Po rođenju je, usljed nedostatka kiseonika u mozgu, bio hospitalizovan 65 dana.

U šestom mjesecu života dobija i poremećaj rada štitne žlijezde te ima strabizam očiju i hipotoniju mišičnog tkiva.

Danin je dječak koji nažalost ima i Mcdermid sindrom i jedan je od rijetkih s ovom dijagnozom.

Svjestan te činjenice i želeći što više vremena provesti sa svojim sinom, Rusmir je teška srca napustio posao u firmi za proizvodnju namještaja te počeo taksirati.

– Čitav taj period koji je iza mene u bivšoj firmi sam imao i više nego fer odnos s poslodavcem. Izlazili su mi u susret bezbroj puta i jednostavno na tome sam im do kraja života zahvalan. Međutim, kako čovjek u poslu koji radi mora imati i odgovornost, vidio sam da ne mogu više tako, zbog čega sam teška srca i veoma emotivno napustio tu firmu kako bih, kada mi je volja i potreba, bio sa svojim Daninom – govori Rusmir.

S obzirom na to da živi u zajednici s roditeljima koji su velika podrška njemu i njegovoj supruzi, ali i Daninu, ipak je odlučio nešto raditi. Onaj posao koji će mu omogućiti fleksibilno radno vrijeme.

– Kao profesionalni vozač odmah sam kao prvu opciju izabrao taksiranje. Odlučio sam se za ovo, jer imam slobodno vrijeme kada poželim, ali i da pomognem roditeljima i djeci s posebnim potrebama kojima je potreban prevoz. Tako sada svojim vozilom bez ikakve naknade, u bilo koje doba dana i noći, na raspolaganju sam toj djeci i njihovim roditeljima. Mnogi su pedantni, ali ja znam šta znači imati dijete s poteškoćama u razvoju i meni to nije problem – izjavio je on.
Dodao je da je u dva dana, koliko se piše o njemu, u medijima primio desetine poziva gdje mu se ljudi zahvaljuju na potezu, a bilo je i onih koji su u suzama hvalili njegovu odluku.

Rusmir je kazao i da novac nije bitan, da niko sa sobom novac neće ponijeti u zemlju, ali da je dobro djelo uvijek vrednije od svega. Prisjetio se i trenutaka kada je i sam trebao taksi prevoz s Daninom.

– Koristili smo usluge taksija u Zenici kada smo trebali Danina voziti na kontrole i preglede. Zadovoljan sam i presrećan što su kolege uvijek imale razumijevanja i znali pripomoći da Daninova kolica spremimo u gepek. Danas sam i ja jedan od njih, a svima kojima je potreban prevoz djece s poteškoćama u razvoju u Zenici i okolini poručujem da me nazovu – zaključio je Rusmir.
Neizmjerno je zahvalan i braći Petrović – Andriji i Ivanu koji su bili uz njega u teškim trenucima, organizovali humanitarne akcije za Danina, ali i drugu djecu. Zahvale je uputio i vlasnicima brojnih ugostiteljskih objekata koji su dopustili da kutije za Danina budu u njima, ali i koji su pružili svoju pomoć u prevazilaženju teških životnih trenutaka.

Armin Zilić

Vidjevši čin Rusmira Ljutvijevića, Zeničanin Armin Zilić, koji je ujedno i vlasnik firme za šlepanje vozila, odlučio je svoje usluge ponuditi svim roditeljima djece s poteškoćama u razvoju.

– Kada sam vidio čin sugrađanina Ljutvijevića, jednostavno sam odlučio svoje usluge ponuditi roditeljima te djece i smatram da je to najmanje što ja mogu kao pojedinac – govori Zilić koji je svoje usluge mnogo puta pružao bez naknade tokom poplava i drugih elementarnih nepogoda na području srednje Bosne.

Zeničani su ove humane činove svojih sugrađana dočekali s velikim oduševljenjem, a čestitke i želje za životnim uspjesima stižu iz cijele Bosne i Hercegovine.