Neki od njih smatraju i da je Kim Džong Un već na startu izvojevao značajnu pobjedu, prenosi "Radio Slobodna Evropa".

Deklaracija koju su potpisala dvojica lidera poziva na uspostavljanje novih međusobnih odnosa, izgradnju mira na Korejskom poluostrvu, obavezuje Sjevernu Koreju da radi na njegovoj denuklearizaciji i predviđa saradnju na povratku posmrtnih ostataka vojnika, ali analitičari i komentatori upozoravaju da ona uopšte ne spominje neka od ključnih pitanja oko sjevenokorejskog nuklearnog naoružanja i njegove kontrole.

S osmijesima, rukovanjem i riječima uzajamne topline, američki predsjednik i sjevernokorejski lider ušli su u istorijske knjige, kada su se kao prvi lideri svojih zemalja sreli licem u lice, ali da li će se njihov samit ispostaviti kao istinski istorijski događaj, zavisi mnogo više od onoga što slijedi, piše "The Washington post".

List ističe kako je samit u Singapuru samo otvaranje, prvi korak u onome što bi mogli da budu dugotrajni i teški pregovori između dvije nacije.

"Da li će Singapur biti zapamćen kao početak uspjeha ili početak još jedne slijepe ulice sa Sjevernom Korejom neće biti ispisano mjesecima, ako ne i godinama. Mnogi ljudi ukazuju na moguću sličnost sa posjetom Ričarda Niksona 1972. godine Kini i njegovom sastanku s kineskim liderom Mao Ce Tungom, koji je nakon dvije decenije neprijateljstva 'raskravio' odnose između dvije države," navodi WP.

"Rizici i za Trampa i za Kima su značajni, iako je lider Sjeverne Koreje već dobio ono što njegovi prethodnici nisu, a to je sastanak s predsjednikom SAD-a. Ali, on želi i treba još", piše list.

Kolumnista britanskog  "The Guardiana" Ričard Volf ocjenjuje da su pregovori na visokom nivou sa ratnim, nekonzistentnim, svjetskim liderom koji ima nuklearno oružje, bolji prizor od bilo koje alternative.

"Olakšanje je kad vidite svijet koji pokušava da da smisao američkom predsjedniku, čak i ako su ovi razgovori osuđeni na propast", piše list i ocjenjuje da je imperativ za svjetske lidere kako da upravljaju rizicima koje Tramp proizvede jer mu se ne može vjerovati da će održati svoju riječ ili da će razlikovati svoje prijatelje od neprijatelja.

"Guardian" dodaje da predsjednički samiti nisu bili bitni za Trampove prethodnike jer su željeli da unaprijede sporazume, a ne svoj imidž.

"Za ovog predsjednika, kalkulacija je sasvim drugačija. Tramp govori jezikom ličnog obogaćivanja, jer, to je on", piše kolumnista "Guardiana" i objašnjava da se Tramp zalaže za svoju spoljnu politiku, dok ostatak svijeta gleda u šoku.

"Sve dok je sretan, možemo da racionalizujemo njegovo loše ponašanje kao dobro za svijet. Sve dok ne teži ratovima, možda ćemo imati šansu da ponovo izgradimo američke saveze 2021", zaključuje autor.

Najupečatljiviji aspekt zajedničke deklaracije je ono što nije sadržavala, ocjenjuje Nikolas Kristof kolumnista "The New York Timesa".

"Nije bilo ništa u vezi sa zamrzavanjem programa obogaćenog plutonijuma i uranijuma u Sjevernoj Koreji, ništa o uništavanju interkontinentalnih balističkih raketa, ništa o tome da se inspektorima omogući povratak na nuklearne lokacije, ništa o vremenskom rasporedu, ništa o verifikaciji, čak ni nikakvog jasnog obećanja da se trajno zaustavi testiranje nuklearnog oružja ili dalekometnih projektila", objašnjava Kristof.

Izgleda kao da je Kim potpuno nadmašio Trampa u pregovorima, i da je strašno da je Tramp izgledao kao da to ne shvata, piše Kristof.

"Tramp je potvrdio 'odličan odnos' s Kimom, a svakako je bolje da dvojica lidera razmijene komplimente, a ne projektile. U izvjesnom smislu, Tramp je olabavio tenzije koje je sam stvorio kada je zaprijetio protekle jeseni da će 'potpuno uništiti' Sjevernu Koreju", dodaje se u tekstu i zaključuje da će i se pregovori nastaviti i to bi zapravo moglo zamrznuti proizvodnju plutonijuma i uništiti projektile.

"Ali, barem u prvom krugu, čini se da je Tramp bio žrtva", izričit je Kristof.

CNN-ov urednik Kris Ciliza u osvrtu kaže da je u ponedjeljak u Singapuru ispisana istorija i navodi četiri glavna zaključka o samitu i učesnicima.

"Kim je bio sretan samo što je bio tamo", piše autor i dodaje da to nije čudno jer je prije samo tri mjeseca Kim bio u bunkeru, a sada se u Singapuru rukovao sa liderom najmoćnije zemlje na svijetu.

Kao narednu ključnu tačku navodi da je Tramp potisnuo svoju prirodu, odnosno da je očigledno bio pripremljen da ne izgleda previše radosno. On smatra i da je razgovor dvojice lidera bio više predstava nego radni sastanak, kao i da su vjerovatno diplomate dvije strane odredile parametre dogovora, a dvojica lidera su to potvrdila lično.

Kao posljednji utisak urednik CNN-a navodi da su obojica lidera željela da ovo urade, jer i Tramp i Kim su znali da je ovo nevjerovatno pozorište.