Apostoli su, radi bolje organizacije rada među hrišćanskim zajednicama, imenovali sedmoricu đakona (pomoćnika) i za najstarijeg među njima (arhiđakona) odredili su Stefana.

Stefan je bio vrlo revnosan u ispunjavanju svojih dužnosti, kao i u propovijedanju Hristove nauke, zbog čega je od protivnika nove, hrišćanske vjere bio optužen za jeres i izveden pred jevrejske prvosveštenike na sud.

Tokom suđenja, mladi arhiđakon Stefan branio je dogmu da je Isus Hristos sin Božiji i Mesija, zbog čega je optužen na smrt kamenovanjem. Pred sam čas smrti Stefan je kleknuo, zamolivši Boga da onima koji su ga kamenovali to ne uzme za grijeh.

Svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana Republika Srpska i brojne srpske porodice praznuju kao krsnu slavu.

Narodni običaji

Postoji veliki broj narodnih običaja vezanih za Stefandan.
Najrasprostranjeniji je onaj da se tog dana iznosi božićna slama iz kuće. Slamu nikako ne smijete bacati, jer se vjerovalo u njenu plodotvornu moć, pa je stavljana radi podsticanja roda i napredovanja, u raklje drveća voćaka, u pčelinjak ili privredne zgrade.

U nekim selima se na Stefandan “polaze šljive”. Domaćin sa sjekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, posječe nerodna stabla. Uzmahne sjekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od sječe, govoreći mu da ne sječe, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovet božićne slame u raklje stabla. I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospješivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu. Vjerovalo se da božićna slama štiti voćnjake od grada.

Po Banatu i Sremu su božićnu slamu uklanjali već odmah po ponoći na Stevanjdan. Slamu su uklanjale žene, po pravilu ćuteći – da se ne čuje kako odlazi Božić.

Ponegdje su to žene činile nage, jer se vjerovalo da tako neće biti u kući buva. Slama je iznošena najčešće u vinograd i posipana ispod čokota, radi boljeg roda grožđa. Ili je stavljana u gnijezda da kokoške bolje nose jaja i legu više pilića. Metla kojom je slama u kući pometena nije u druge svrhe upotrebljavana tokom godine, jer je čuvana radi zdravlja.

Slavski kolač za Stefandan mijesi se dan prije slave i ukrašava se figuricama ptica, žita, grožđa, burencima, knjigom. Iznosi se na već obogaćen sto sa suvim voćem, orasima, medom, jabukama i narandžama, a zatim posvećuje i sječe ili lomi (po tradiciji i običajima).

Za ovu slavu šaljivo kažu da je drže škrtice, jer siti gosti poslije Božićnog slavlja, teško da mogu mnogo da pojedu i popiju. Ipak, najvažnije je da domaćin na sto iznese slavski kolač, da na trpezi uz ikonicu sveca – Svetog Stefana, gori slavska sveća i da u domaćinovu kuću dođu njegovi najbliži, rodbna, kumovi, bliski prijatelji. Samo tada, u krugu familije, slava ima smisla.