Kako su takve poruke uticale na jednu djevojčicu, opisala je primjer iz svoje prakse Mladenka Milanović, psiholog u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja u Domu zdravlja Doboj.

 

"Ta djevojčica je počela da osjeća manjak samopouzdanja, nije htjela da ide u školu, tako da su se uključili i škola, i roditelji, i mi iz Centra, i onda smo tražili neka rješenja... Za to postoje određene psihoterapeutske tehnike koje se prilagođavaju djetetu, konkretno, recimo, kognitivno-bihevioralna terapija gdje se ide na promjenu razmišljanja kod djeteta i određenim tehnikama dijete se uči određenim socijalnim vještinama, radi se na podizanju samopouzdanja, to je svakako proces koji traje", navodi Milanovićeva.

 

Nisu samo poruke ono što pogađa djecu i tinejdžere, tu su i negativni komentari na društvenim mrežama, koji lako poljuljaju samopouzdanje.

 

"Dešava se da se na Instagramu neka fotografija negativno komentariše, dolazi do izrugivanja, omalovažavanja, izbjegavanja itd. Uvijek je tu određena zloupotreba više aktera, više lica prema jednoj osobi, to nam se često dešava. Takođe i u samom nastavnom procesu postoji taj suptilni oblik psihičkog nasilja, verbalnog nasilja nad učenikom", kazao je Luka Ristić, školski psiholog.

 

Vršnjačko nasilje je nekada bila tabu tema, kaže majka troje djece uzrasta od 15, 13 i 10 godina, ono nije samo fizičko, nego sve češće psihičko, zato o tome treba razgovarati sa djecom.

 

"Da nam se otvore, da budu iskreni, da prepoznaju u nama nekog kome mogu da ispričaju svoje probleme. Nije lako, čak i kao majci znam da nije lako. Pa, sjećam se i svog odrastanja. I ranije je bilo vršnjačkog nasilja, ne možda u ovom domenu kako je sada, tako da je bitno sa djecom pričati... Još su oni mali, a opet dovoljno veliki da o tim stvarima treba da se priča s njima", kaže ova majka.

 

Nasilje koje se sprovodi preko interneta, smatra Mladenka Milanović, ostavlja veće emocionalne posljedice na djecu i mlade.

 

"Zato što praktično neprestano traje, traje 24 sata dnevno. Najčešće su to nekakve Viber grupe ili preko interneta na neke druge načine ili preko telefona, i veliki je broj djece koja se uključe, ne samo koja šalju nasilne poruke, nego i onih posmatrača. Tako da se kod djece javlja jedan strah i neizvjesnost jer ne znaju u stvari koliko njihovih vršnjaka je uključeno u to nasilje", kaže Mladenka Milanović.

 

"Posljedice se razlikuju u zavisnosti od ličnosti učenika, ali često su to apatija, bespomoćnost, povučenost, depresija, pad motivacije za školskim postignućem, loš školski uspjeh u nastavi, povlačenje u sebe, gubitak samopouzdanja, samopoštovanja", ističe Luka Ristić.

 

Osim roditelja, poručuju psiholozi, bitan saveznik u borbi protiv nasilja su i specijalni pedagozi, ali i školske, zdravstvene ustanove, pravosudne institucije.