Podaci su ovo Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, koji pokazuju da smo u prvih jedanaest mjeseci uvezli tačno 158.229.180,51 litar vode u vrijednosti 142.946.096,15 KM.

“Prirodne negazirane i mineralne vode uvezena su 45.603.274,22 litra u vrijednosti 21.892.120,01 KM, dok je vode sa šećerom i zaslađivačima uvezeno 112.625.906,29 litara u vrijednosti 121.053.976,14 KM”, kažu u UIO BiH.

Iako podaci za izvoz pokazuju prvih šest mjeseci ove godine, evidentno je da daleko manje vode izvozimo nego što je uvozimo.

“U prvoj polovini godine izvezeno je ukupno 108.366.378,90 litara vode u vrijednosti 52.171.056,48 KM”, kažu u UIO BiH.

Predrag Duduković iz Udruženja ekonomista RS SWOT kaže da je voda resurs koji ne znamo da iskoristimo iz više razloga.

“Uvozna voda je konkurentnija od naše domaće vode. Proizvodnja vode je prilično skupa i nema zainteresovanih koji bi se bavili tom proizvodnjom. Nadalje, imamo problem koncesija. Odobravanje koncesije traje prilično dugo i traži mnogo dokumentacije, što je u stvari i glavni uslov da bi se mogli baviti proizvodnjom vode. Zbir svih tih faktora razlog je zbog čega je uvoz vode znatno veći od izvoza”, kaže Duduković za “Nezavisne”.

On naglašava da je domaća voda kvalitetnija od vode iz uvoza, te da tu postoje primjeri i u hrani, a ne samo u vodi.

On kaže da je proizvodnja vode skupa, te da na nju utiče više faktora, poput poslovnog ambijenta i nameta koje ima svaka firma, te da nema neke značajne zarade da bi se u BiH otvarale nove proizvodnje ili proširivali postojeći kapaciteti.

“Izvori vode ne mogu biti privatno vlasništvo, to je vlasništvo države. Potrebno je dobiti koncesiju, što je proces koji traje, a nakon toga je skupo pokretanje te proizvodnje”, kaže Duduković.

Iva Miljević, iz Centra za životnu sredinu, program “Biodiverzitet i zaštićena područja”, rekla je da je BiH izuzetno bogata vodom i da smo jedna od najbogatijih zemalja u Evropi po količini čiste pitke vode.

“Nažalost, naše rijeke su u sve gorem stanju zbog naše kolektivne nebrige, zanemarivanja vrijednosti ovog resurs, ali i nedovoljne kontrole od strane vlasti. Ono što je najopasnije jesu stotine planiranih hidrocentrala i davanje izvorišta pod koncesije”, kaže Miljevićeva.

Ona ističe da je od velike važnosti sačuvati ovaj resurs, te da su se vode oduvijek koristile i da će se koristiti sve više.

“Najvažnije je da ih koristimo na odgovoran i održiv način kako bismo osigurali njihov što dugoročniji opstanak”, rekla je Miljevićeva.