Naime, Brunen se nalazi u središtu republike, a po legendi, srednjovijekovni junak Viljem Tel pobjegao je sa habzburškog broda, preplivao jezero i u središtu četiri kantona s istomišljenicima 1291. godine, 1. avgusta, osnovao državu.

 

Stevanović je iz Lopara krajem osamdesetih godina prošlog vijeka došao u Brunen i zaposlio se kao konobar, godinama radio u ugostiteljstvu, a danas posjeduje hotele u odmaralištu u kojem poznate ličnosti iz svijeta imaju stanove, poput nekadašnje američke pjevačice Tine Tarner, njemačkog tenisera i trenera Borisa Bekera, a nerijetko su u ovo mjesto dolazili Vladimir Putin, Angela Merkel i druge javne ličnosti.

 

„Rodom sam iz sela Jablanica, a živio sam u Loparama, nakon čega sam došao u Švajcarsku, na ovo jezero. Počeo sam raditi ovdje, kasnije sam studirao, ostao u hotelijerstvu, a posljednjih 28 godina poslujem samostalno. Zanimljivo je da sam sve vrijeme vezan za isto jezero i mjesto Brunen. Svake godine, 1. avgusta, ovdje se okupi oko 150.000 ljudi povodom nacionalnog praznika, bude po pet-šest brodova, sa kojih se priredi jedan od najvećih vatrometa u Evropi. U Brunenu živi oko 15.000 ljudi, mjesto je malo, ali istorijski veoma značajno“, priča Stevanović.

 

Na brdu iznad Brunena nalazi se skijaški centar Štos, udaljen dvadesetak minuta, a do njega se može stići automobilom ili ski-gondolom. Nedaleko od skijališta, Stevanović nam pokazuje selo Andermat za koje se vezuje priča u kojoj je Aleksandar Suvorov sačuvao Švajcarsku od Napoleona.

 

„Da nije bilo Suvorova, ovaj dio Švajcarske ne bi bio švajcarski, nego francuski. Tu ima jedan spomenik posvećen Suvorovu, ali je u međuvremenu oskrnavljen od strane vandala. Brunen je pola časa udaljen od Lucerna u kojem su najzanimljiviji stara kula iz 1189. godine i most iz 1220. godine. Cirih i Bazel su više industrijski gradovi, a oni koji žele da odmore dušu i tijelo, prvo će doći u Brunen. Inače, Švajcarska je jedna tiha zemlja, bez nekog posebnog noćnog života, ali puna prirodnih ljepota“, navodi Stevanović.

 

On pokazuje zgrade nekadašnjih poznatih hotela u Brunenu, koje su godinama unazad pretvorene u stambene prostore u kojima stanove imaju poznate ličnosti.

 

„Nažalost, mnogi hoteli su u međuvremenu nestali u svom izvornom obliku, kapital je prevladao, i pretvorili su se u stanove u kojima se cijena metra kvadratnog kreće do 30.000 franaka. Na okolnim planinama snijeg ostaje cijelo ljeto, čak i kada je temperatura vazduha 36 stepeni Celzijusovih. Ljudi se kupaju u jezeru, a gledaju na snijegom prekrivena brda. Voda u ovom jezeru je prečista, može i da se pije, ali sa druge strane, riblji fond je nestao. Ljeti temperatura vode iznosi oko 22 stepena i ne može se reći da je posebno topla, ali prognoze stručnjaka govore da će u budućnosti ovo mjesto biti adekvatnije za ljetno rashlađivanje, nego more“, ističe Stevanović.

 

Iako je njegov život pretežno vezan za Brunen i Švajcarsku, ovaj Majevičanin ne zaboravlja Lopare i često im se vraća.

 

„Zaista mi je drago što sam karijeru vezao za prelijepi Brunen, ali jednom nogom sam i dalje u Loparama. Tamo posjedujem svadbeni salon i nisam baš srećan kada vidim da mladenci odmah nakon vjenčanja odlaze u inostranstvo. Majevica je prepuna prirodnih ljepota i bilo bi lijepo kada bi mladi ostajali u svom kraju, odnosno kada bi se ljudi sa Majevice koji su u drugim zemljama vraćali svojim ognjištima. Migracije, nažalost, nisu prisutne samo u Loparama, nego u cijeloj Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini“, naglašava Stevanović.

 

Stojan Stevanović na čelu je Udruženja srpskih privrednika Švajcarske, a četvrtu godinu zaredom sa ostalim istaknutim privrednicima u Cirihu organizuje proslavu Dana Republike Srpske, gdje uspijeva da okupi Srbe iz dijaspore iz Švajcarske, Njemačke i Austrije, kao i ljude iz javnog života Republike Srpske i Srbije. 

 

Švajcarski Brunen, gradić na jezeru među Alpima nastavlja da privlači turiste širom svijeta, a nemali je broj onih koji su rodnu Majevicu zamijenili upravo ovim mjestom, ili nekim od okolnih u kantonu Švic.

Stevanović je primjer da naši ljudi i te kako znaju da se snađu u svijetu, ali da istovremeno ne zaboravljaju svoje porijeklo i nastoje da pomognu ljudima i zemlji iz koje su potekli.