Supa je prošla, čeka se sarma a onda će pronijeti jabuku na tacni koju će gosti prekriti novčanicama i kovertama, jer vojnik i porodica moraju pokriti troškove ispraćaja. Kad se džepovi istresu ide pečenje da se gosti zaslade.

Preko stola naspram nas sjede dvoje starijih, veseli, saznajemo od okoline da su vjenčani. O tome nas obavještava lik koji je pokraj nas, momak u tridesetim, s kojim počinjemo čavrljati ne sluteći da će postati naš junak te večeri. Njih dvoje se toliko vole pred drugima da je i nama postalo neprijatno. I da, zaista, njena ruka je uočljivo na njegovom ramenu, pa se spusti ispod stola, nerjetko ga i poljubi u obraz. Počinjemo se vrpoljiti jer je žena opasno privlačna, pantalone nas zatežu. Levi's 501 iz Varteksa varaždinskog nam je te večeri bio mrzak, iako je tada u našim prvim danima srednje škole bio stvar prestiža po kojoj se razlikujete od drugih, između ostalog. 

"Grudi joj stoje tako da je brus suvišan, kvari ih", reče naš junak, a zašto je to rekao saznaćemo nešto kasnije.

Ona je nastavila da miluje supruga, ljubi u obraz, da mu svoje bijele šake i prste provlači kroz kosu. Trajalo je to a neki momci već su napuštali šatru jer su to godine kad vam "desanka šakić" ne da mira, godine kad je ona većini momaka prijatelj s kojim ne pričate ali ga opet volite bez obzira na ćutnju! Druge smo mrzili ako nam zaćute! 

Prošlo je desetak minuta a naš junak nam je dao znak da izađemo ispod šatre. Prethodno je svojim zelenim očima dao znak gospođi preko puta. Naravno on nije ustao odmah da ne bi bio sumnjiv okolini i njenom mužu. U prvim trenucima ništa nismo shvatili ali smo očekivali nešto da se desi jer je, poslije nekoliko minuta pošto je žena otišla, i on nestao ispod šatre. Mi smo sve to pratili. 

Uslijedili su najljepši minuti za žutokljunce, golobrade naivčine koji su ipak nešto naučili te večeri a da nisu bili svjesni značaja lekcije tog trenutka. Naravno za našeg junaka i gospođu su bili ljepši a i mi se nismo žalili.

Na nekih stotinjak metara od šatre stajalo je par sjenika (sijeno, suva djetelina, nabacana oko stoca - drveta zašiljenog na vrhu), čija je jedna strana bila potpuno mračna. Suprotnu je osvjetlilo komšijsko domaćinstvo. Na našu radost naš junak je jedru gospođu odveo na osvjetljenu stranu, možda baš zbog nas.

Niko ih nije ni vidio ni čuo osim nas, napaljenih žutokljonaca. Nisu ih čuli zbog muzike a nisu vidjeli jer je cijeli zaseok bio ispod šatre. Postalo nam je jasno zašto je govorio o njenim grudima 'kojim ne treba brus'. Sjevnule su ispred naših očiju k’o najveći dar. Stajale su k'o da joj je dvadesetak a ne blizu pedeset godina. O njenim godinama i još nečemu saznaćemo kasnije, kad smo se više raspitali. Ta žena ostaće nam dugo u mislima, neki momci i danas je spominju, toliko je dobro izgledala na tom svjetlu, prislonjena uz sijeno, da istovremeno junaka i volite i mrzite. Volite jer vam je priuštio događaj a mrzite ga što ipak samo on dira takvo tijelo. Ona je bila zadovoljna, zadovoljna i zadovoljena, jer je njen glas to govorio, puštala ga je taman toliko da potvrdi da je on njen a Boga mi i naš junak. Sakriveni ispod sijalice koja je bila tako postavljena na komšijskoj staji da snop svjetlosti baca baš na sijeno, slušali smo i gledali dvoje golih ljudi. Uh, kako smo uživali, neki od nas nisu izdržali i već tu u toku događaja rukovali se s "desankom". Jedni drugima smo držali ruku na ustima, da se ne čujemo kako ne bi prekinuli dvoje koji su naravno bili izdržljiviji od nas. 

Kad je naš junak svršio gospođa ga je zadovoljno poljubila nekoliko puta, al’ drugačije nego muža. On je brzo nestao mračnim seoskim puteljkom, a ona? E, ona nam je priuštila novu scenu. Pošto je navukla gaćice, opet poružnila grudi brusom i otresla sijeno sa haljine i kose, krenula je pod šatru. Mi smo pošli za njom, glupo bi bilo da smo krenuli za našim junakom. Sjela je do muža k'o da je išla u klozet! 

Nastavila je iste one pokrete prije nego je otišla do sjenika. Mi smo jedan po jedan ulazili i sjedali preko puta njih. Nastavili smo da pijemo i gledamo u njih, ništa nismo shvatili tada. 

Poslije "desanke" naš prijatelj postao je opet Rubinov crveni!

D. G.