Milan Stojadinović, koga mnogi srpski istoričari smatraju najsposobnijim premijerom u tom periodu, prenio je Hitleru poruku iz Londona da će Engleska "udovoljiti njegovim kolonijalnim zahtjevima, samo uz garancije da će u Evropi biti mira u narednih 20, pa čak i samo deset godina".

Hitler je, kako piše u dokumentima, biranim riječima poručio Stojadinoviću: "Englezi su hrabar narod, ali ne vole da ratuju. Oni više vole da se bore do posljednjeg Francuza...".

Od Jugoslavije Hitler nije tražio politički pakt, a Hitlerov ministar Herman Gering obavijestio je Stojadinovića da će Njemačka "uskoro postati neposredni susjed Jugoslavije".

Stojadinović, koji nije bio naklonjen Hitleru, ali je nastojao da za Jugoslaviju izvuče najbolju opciju, poručio je da "u ranijoj prošlosti, prije Prvog svjetskog rata, nije bilo nesuglasica između Njemačke i Srbije".

"Njemačka je bila prva koja je ukazala pomoć u `Carinskom ratu`, njemački vojnici su 1915. uzimali u zaštitu lokalno stanovništvo. Pitanje reparacije uvijek se rješavalo sporazumno.

Ako je i bilo neke disonance, to je bilo samo onda kada je jugoslovenska vlada gledala na Njemačku kroz tuđe naočare. Jugoslavija je sada skinula te naočare i sve stvari posmatra realno, svojim sopstvenim očima", rekao je Stojadinović.

Tadašnji mediji prenijeli su da je vođa Trećeg rajha obećao Stojadinoviću "nepovredivost granica" i zaključio: "Uostalom, za Jugoslaviju je, u odnosu na Njemačku, najbolja zaštita to da dobro tretira njemačku manjinu, koja je lojalna prema jugoslovenskoj državi".

Hitler je smatrao da je Stojadinović naklonjen Berlinu, ali je dokument koji će Nijemci pronaći u Velikom Bečkereku 9. februara 1942. godine, potpuno razbjesnio Hitlera.

U pismu jednom od banova tadašnje Jugoslavije Stojadinović je preporučio da se prema Nijemcima, jugoslovenskim podanicima, "koji bi širili nacionalsocijalističku propagandu postupi najenergičnije i primijene najstrože zakonske mjere kako bi se i najmanji pokret još u početku suzbio i uništio".

Stojadinović je vješto nastojao da pred Drugi svjetski rat zavara Berlin i izvuče maksimalne moguće beneficije za Srbiju i Jugoslaviju.

On je često ponavljao savjet koji mu je prije početka Drugog svjetskog rata dao posljednji engleski ambasador u Berlinu Nevil Henderson:

"Uvijek imajte u vašoj spoljnoj politici jednu stvar u vidu: Engleska je daleko, a Njemačka blizu...".

Ipak, 1940. godine tadašnje vlasti u Beogradu osumnjičile su Stojadinovića da je njemački čovjek, pa su ga predale Britancima "na čuvanje", uprkos izričitoj ustavnoj odredbi da "nijedan građanin ne može biti izgnan iz države".

Nakon rata, Stojadinović je 1948. godine stigao u Argentinu, nastanivši se u Buenos Ajresu. Umro je 1961. godine.