Ovaj svetitelj rođen je u Antiohiji u vrijeme kada je Gospod Isus hodao kao čovjek među ljudima na zemlji. Nakon što su čuli za Hristova čuda Pankratijevi roditelji poželjeli su da vide Gospoda Čudotvorca. Zajedno sa Pankratijem došli su u Jerusalim, gdje su videli Isusa, čuli Njegove riječi i vidjeli Njegova čudesa. Tu se Pankratije upoznao sa apostolom Petrom.

 

Po vaznesenju Gospodnjem i roditelji i sin krstili su se u Antiohiji. Pankratije se povukao u neku pešteru u Pontu, gdje ga je apostol Petar našao, pa u dogovoru s apostolom Pavlom postavio za episkopa tavromenijskog na Siciliji. U tom gradu sveti Pankratije počinio je velika čudesa: razorio idole, krstio nekrštene, a utvrdio krštene i dobro je upravljao crkvom Božjom.

 

Neki neznabožni vojvoda Akvilin, nakon što je čuo da je cijeli grad Tavromen postao hrišćanski, pošao je s vojskom u taj grad da ga poruši i poubija sve hrišćane. Pankratije sveti ohrabrio je vjerne da se ne boje, a sam sa svojim sveštenstvom izašao je van grada noseći u ruci nepobjedivo oružje – časni Krst. Kada se vojska približila gradu, na nju je pala neka tama i obuzeo je strah velik. Nastala je velika pometnja tako da su se napadači okomili jedan na drugog, izboli se i isjekli mačevima.

 

Tako je Božji ugodnik Pankratije spasio grad i svoje stado silnom svojom molitvom pred Gospodom. Najzad, ubijen je kamenjem od nekih zavidljivih i zlobnih neznabožaca, i upokojio se u Gospodu. Njegove svete mošti nalaze se u Rimu.