Alen Bjelošević, četverogodišnji dječak iz Zenice, nestao je 6. aprila 1986. godine dok se igrao na obali rijeke Bosne. Iako je rijeka bila plitka, a desetak ribara prisutno, niko nije primijetio trenutak nestanka.

Kroz arhivske podatke, vizualne rekonstrukcije i svjedočenja porodice, pokušavamo razumjeti šta se moglo dogoditi tog dana. Video sadrži autentične vizualne prikaze naselja Bilmišće, rijeke Bosne, kao i fotorobot mogućeg izgleda Alena danas.

Bila je nedjelja, sunčan proljetni dan u naselju Bilimišće. Četverogodišnji Alen Bjelošević igrao se na obali Bosne sa starijim bratom Adnanom i još nekoliko vršnjaka. Paradoks ove priče je što rijeka tada nije bila pusta. Na njoj je bilo desetak ribara, a među njima i Alenov otac Tahir sa svojim bratom Šerifom. Svi su bili tu, u krugu od trideset metara od kuće. Oko 12:30 sati, Adnan se na trenutak odvojio od Alena i krenuo u kuću da od majke Lejle uzme šnitu hljeba za obojicu. Zadržao se kratko, možda svega tridesetak sekundi. Kada je izašao na ulicu, Alena više nije bilo.

Potraga je počela istog trena. Otac, rođak i brat su odmah krenuli nizvodno prema mostu koji je tada bio u rekonstrukciji. Tamo su zatekli nesvakidašnji prizor: jedan od tridesetak radnika držao je u rukama Alenovu novu loptu. Radnik im je rekao da je loptu dohvatio iz vode samo nekoliko trenutaka ranije.

Mogućnost da se dječak utopio porodica i stručnjaci su odmah odbacili. Rijeka je tog dana bila toliko plitka da bi je Alen mogao pregaziti, a nemoguće je da niko od prisutnih ribara ne bi primijetio dijete u vodi. Ronioci su danima pretraživali svaki centimetar korita, ali nisu pronašli apsolutno ništa.

Alen je bio izuzetno komunikativan i radoznao dječak. Znao je kako se zove, kako mu se zovu roditelji i gdje stanuje. Porodica vjeruje da je neko iskoristio tih trideset sekundi Adnanovog odsustva, prišao Alenu i jednostavno ga odveo. Postoji nada da Alen i danas živi negdje u inostranstvu, možda pod drugim imenom, nesvjestan svog porijekla. Ali, postoji jedan nepobitan dokaz koji može otkriti istinu.

Alen ima specifičnu resicu desnog uha koja nije u potpunosti srasla i razlikuje se od lijeve za oko jedan centimetar. Njegova sestra Lamija, koja se rodila tek nakon nestanka, odrasla je uz prazno mjesto za stolom i priče o bratu kojeg nikada nije upoznala. Ona danas vodi ovu potragu, poručujući bratu: "Ti si nestao, ja sam se rodila. Moja želja da te upoznam nikada neće proći".

Godine 2018., stručnjaci su izradili fotorobot kako bi Alen mogao izgledati kao odrastao čovjek. Objava je probudila nadu uz poruku: "Ja ovog lika znam". Svaka nova informacija vraća staru bol, ali i snagu da se ne odustane.

Slučaj Alena Bjeloševića nije samo stari policijski dosije. To je podsjetnik na krhkost sigurnosti i snagu porodice koja odbija da prihvati tišinu. Ako ste osamdesetih godina boravili u Zenici, ili ako prepoznajete osobu sa fotorobota – progovorite. Možda Alen upravo sada gleda ovaj video. Možda ste to baš vi. Podijelite ovu priču. Jer nada u Bilimišću nikada nije umrla, prenosi Radio Sarajevo.