Kako se navodi na sajtu Srpske pravoslavne crkve, ime badnjak povezano je sa riječju “bdeti”, s obzirom na to da se na taj dan bdjelo čekajući rođenje Gospoda i Spasa Isusa Hrista.

Inače, badnjak simboliše drvo koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Ponegdje se vjeruje i da je naložen badnjak simbol krsta na kome je Isus razapet, dok sa druge strane, neki antropolozi, etnolozi govore da se badnjak povezuje sa staroslovenskim običajima i vjerovanjima, jer su se Sloveni smatrali za narod koji je poštovao šume i vodu, a hrast se navodio da je njihovo najsvetije drvo, povezivano sa Perunom, bogom munje i groma.

Domaćin badnjak ostavi ispred kuće, a unutra ga tek unosi pred večeru, zajedno sa slamom, i tada ga domaćica posipa žitom, domaćin ga stavlja uz ognjište. U nekim kućama badnjak se cjeliva i maže medom, a potom se pali.

Poslednjih decenija, na Badnji dan vjernici koji sijeku badnjak ili pak kupuju, nose do crkve, u porti se badnjak slaže, nakon čega se blagosilja i na kraju pali.

Inače, vjeruje se da vatra koja se pojavljuje spaljivanjem badnjaka zapravo pomaže i donosi plodnost, dok se u pojedinim mjestima dio pepela koji je nastao od badnjaka čuva pa se tako pomiješan sa vodom pije kao lijek protiv glavobolje.