Most na Rači za mnoge ljude ima simboličan značaj, bilo da su preko njega prelazili odlazeći iz zavičaja, dolazeći u Semberiju ili ako im je bio i samo stanica na putu.

Prema narodnom sjećanju, kraljica Marija Karađorđević je putujući iz Beograda u Han Pijesak usred hladnog novembra, promrzla, pa donijela odluku – da sagradi most koji je dobio ime Most kraljice Marije.

Ideju o izgradnji mosta imala je i Austrougarska, koja je u vrijeme okupacije ovih krajeva izvozila hranu, drvo i ugalj.

"Znajući da Semberija i Posavina mogu uvijek da prehrane samu sebe i da ima mnogo izvoza iz ovih krajeva, Austrougarska odlučuje u sred rata da pravi prugu od Bijeljine do Bosanske Rače", kaže kustos Muzeja Semberije Tanja Lazić.

Stotinama godina prije izgradnje mosta, Rača je bila važna luka. Početkom dvadesetog vijeka mjesto je imalo nekoliko stotina stanovnika, pijacu, trgovine, kafane, magacine, pa čak i hotel. Od glasovite varoši, ostalo je samo seoce sa desetak kućica skoro bez ljudi.

Most devastiran u Drugom svjetskom ratu, obnovljen je 1952. godine. Od početka rata u BiH, postao je veza između dvije države.

U ratnim godinama, most je bio simbol odlaska i jedini put za napuštanje bosanskog ratnog vihora, a 1995. godine, nakon akcije "Oluja", kilometarske kolone izbjeglica iz Krajine prešle su preko ovog mosta u Srbiju, napuštajući zavičaj zauvijek.

Danas ovuda prelaze i neki drugi nevoljnici.

Mještanin Pero Nikolić kaže da su tu pronašli i nekoliko promrzlih migranata, koje je policija odvela u bolnicu, zbog stanja u kojem su pronađeni.

Novi milenijum označio je i novi početak za most na Rači.

Srbija je na postojećoj konstrukciji izgradila novi most za drumski saobraćaj nazvan most Evropa, dužine 380 metara koji je otvoren u septembru 2010. godine.