Psihotični poremećaji poput šizofrenije konstantni su u svim kulturama i zemljama, pa tako i u BiH. Međutim, sve je veći broj osoba sa PTSP-om, depresivnim poremećajem, anksioznošću, opsesivno-kompulzivnim poremećajima, kao i ovisnika o alkoholu, kocki, internetu. Neki od uzroka su opšta nesigurnost u državi, nasilje u porodici, međuvršnjačko nasilje, ratovi... Sve to ostavlja trajne posljedice na ljude koji su doživjeli traume, ali i na generacije poslije. Po riječima ljekara, u BiH imamo sve lijekove za pomenute bolesti kao i u Evropi. Međutim, nisu jednako dostupni.

"Imamo esencijalnu listu lijekova na kojoj nisu zastupljeni lijekovi koji trebaju pacijentima sa psihičkim poremećajima. Oni koji su zastupljeni striktno su vezani za dijagnoze. U psihijatriji se ne liječi dijagnoza, liječi se osoba. Ne možemo davati lijek samo na temelju dijagnoze, već na temelju onog šta osobi treba. Npr. ako se radi o antipsihoticima, oni nisu namijenjeni samo za liječenje šizofrenije. Koriste se i za agresivno ponašanje, patološki strah, anksiozni poremećaj", ispričala je Esmina Avdibegić, šefica Odjeljenja za traumatske stresne poremećaje Klinike za psihijatriju UKC-a Tuzla.

Iznijela je i podatke da BiH ima stopu samoubistava od 8,8 posto na 100.000 stanovnika.

"Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka stopa je iznosila 10,5 posto, a odmah poslije rata oko 6,6 posto. Kod nas su mnogo veći problem ubistva, u čemu prednjačimo u regionu. Visoka stopa samoubistava je oko 20 posto, 10,5 je bila srednja, a ovo što sada imamo je niska stopa samoubistava", rekla je ona.

Osim odraslih, u porastu je i broj djece i adolescenata koji traže pomoć psihijatra. Prije 14 godina u Klinici za psihijatriju UKC-a Tuzla bilo je 250 pregleda maloljetnika godišnje, sada je to oko 1.000. Oni se često moraju hospitalizirati, ali ova klinika ima samo odjeljenje za odrasle.

"Prošle godine smo imali 15 adolescenata koje smo morali smjestiti na odjeljenje za odrasle. To je uvijek rizik za nas, djecu i porodice. Mi smo prije dvije godine pokrenuli projekat za uspostavljanje odjela dječje psihijatrije koji bi imao bolnički kapacitet. Radimo dnevno bolnički tretman djece i adolescenata, a kroz te grupne psihoterapije godišnje nam prođe 50 djece", pojasnila je Nermina Kravić, šefica Odjeljenja za dječju i adolescentnu psihijatriju UKC Tuzla.

Kravićeva naglašava da u BiH postoji samo 15 dječjih adolescentnih psihijatara koji su se okupili u zajedničko udruženje.

Okolnosti u savremenom svijetu utiču na povećanje broja psihičkih oboljenja, a to zahtijeva preispitivanje ranijih i iznalaženje novih metoda prevencije i liječenja, smatra struka.

"Pored psihofarmakoterapije, psihoterapije i socioterapije, u psihijatriji se sve češće govori i o metodama duhovne terapije, ekopsihijatriji, različitim metodama tradicionalnih komplementarnih oblika liječenja, transkranijalnoj magnetnoj stimulaciji mozga, a ponovo se aktuelizira stigmatizirana, ali provjerena i praktično neškodljiva elektrostimulativna terapija", rekao je Izet Pajević, načelnik Klinike za psihijatriju UKC-a Tuzla.

O ovoj, ali i drugim brojnim temama iz oblasti psihijatrije opširnije su govorili stručnjaci na 17. "Psihijatrijskim danima BiH", koji su održani u Tuzli. Bila je to prilika da psihijatri i drugi stručnjaci za mentalno zdravlje razmijene mišljenja i iskustva na temu "Liječenje u psihijatriji: aktuelnosti i dileme". Na simpoziju su učestvovali stručnjaci iz naše zemlje, Hrvatske, Srbije, Njemačke, Holandije i Austrije.