Već tri godine, ova devojčica, školske dane provodi u društvu sa učiteljicom Milicom Mićević, koja živi u Čajniču.

 

- Najgore je što ni u selu nema nijedne devojčice, ni mlađe ni starije od mene. Imam brata, učenika osmog razreda, koji već četiri godine putuje na relaciji Zaborak - Čajniče i obratno. Strašno je dosadno, monotono. Dosadno je i na času likovnog, a tek na fiskulturi.

 

Između škole i raspusta, nema gotovo nikakve razlike. Sve je tužno i dobro ružno - kaže za "Novosti" Dragana Racković.

 

Da ovaj od prethodnih raspusta bude veseliji, pobrinuo se Lune Pavičević, nastavnik u matičnoj školi u Čajniču, koji je osmogodišnju školu završio na Zaborku, a ove godine je otišao u penziju.

 

- Dragana je izrazila želju da uči da svira na instrumentima, istim onim na kojim sam i ja u njenim godinama svirao, a i generacija prije mene. Zasluge za to pripadaju nastavniku muzičkog Mirku Mašiću, koji je, nažalost, krajem prošlog vijeka, napustio Zaborak. NJegovim odlaskom, prestao je sa radom "Tamburaški orkestar" sa 20 instrumenata. Znalo se, svakodnevno je muzička sekcija vježbala po dva sata. Bili smo jedina seoska škola sa tamburaškim orkestrom na Gornjedrinskoj regiji, pa i šire. Imali smo i hor i folklor, što mnoge gradske škole nisu imale. Organizovali smo cjelovečernje koncerte - kaže za naš list profesor Lune Pavičević.