Milan Štrbac, muzičar, prije pet godina je odlučio da napusti sve i krene put Azije u ostvarenje svog sna. Za razliku od nekih, njegov san nije bio "američki". Milan je otišao još dalje, na Tajland, tačnije u Pataju gdje posljednjih godina uspješno vodi "Serbian beer bar" koji je nedavno proslavio petu godinu postojanja.

"Sama želja da se preselim na Tajland pojavila se kada sam prvi put posetio ovu magičnu zemlju. Od tada, tražio sam bilo kakav način da ostvarim svoj san. Uputiti se u neizvesnost nije bilo lako, u Srbiji sam imao dobar posao, prijatelje i porodicu, ali nisam dugo razmišljao. Iskoristio sam prvu priliku koja mi se pružila i pridružio se prijatelju koji se tada na Tajlandu bavio biznisom koji je zahtevao lično prisustvo radi kontrole poslovanja. Odmah nakon njegove ponude sam vrlo brzo napustio posao, prodao stan i završio na Tajlandu", započinje Milan svoju uzbudljivu priču za "Serbian Times".
Kako ističe, Pataju je izabrao jer se nalazi na obali mora, važi za svjetsku prijestonicu zabave, a istovremeno je i blizu Bangkoka, što mu je jako bilo bitno zbog posla.

"Većinu svog života sam proveo u kafanskom svetu tako da mi iskustva nije manjkalo. Ono što je bio ogroman izazov je bilo kako to raditi 10.000 kilometara daleko od kuće. Na svu sreću, moj najbolji prijatelj je takođe imao veliku želju da se preseli na Tajland, pa smo na ideju da otvorimo bar došli zajedno. Uz pomoć lokalaca koji su mi dosta pomogli, Serbian beer bar je ubrzo otvorio svoja vrata. Što se tiče naziva, vodio sam se time da većina barova ovde ima taj pečat porekla koji privlači goste iz njihovih zemalja. Meni primarni cilj nije bio da privučem turiste iz Srbije jer ih ovde nema puno, već da pre svega budemo specifični", kaže vlasnik ovog jedinstvenog bara na obalama Tajlanda.

Na pitanje da li je lakše pokrenuti biznis na Tajlandu ili u Srbiji, Milan bez razmišljanja odgovara kako je Tajland daleko bolja opcija.

"Ovde ne postoje fiskalni računi, inspekcije, država koja te sputava u svemu, ljudima je daleko lakše da se izbore za sebe i da zarade. Ovde bukvalno sve može da se kupi dok sediš u baru i piješ piće. Mobilne prodavnice koje prodaju garderobu, hranu... Svega ima na svakom ćošku. Svakako, kada si stranac, ili farang kako nas Tajlanđani zovu, sve je mnogo teže", priča Milan i dodaje da jedinu sličnost sa Srbijom pronalazi u tome što i ovdje ima dosta zavisti na uspjeh drugih ili što bi se kod nas reklo "da komšiji crkne krava".

Kao primjer "zavisti" navodi neprijatnu situaciju kada su mu nepoznati počinioci isjekli sve stolice i sofe u baru.

"Počinioce nismo pronašli, popravili smo sve i nastavili dalje sa radom. Tajlanđani ne mare puno za situacije koje se ovde dešavaju strancima tako da smo prihvatili da i takve stvari moraju da se dese nekada", priča Štrbac i dodaje da na Tajlandu nije uvijek baš sve idealno.

"Nekoliko puta sam pomišljao da odustanem od ovog posla, sezona traje cele godine i naprosto se čovek umori od svega. Ono što mi nikada nije palo na pamet je da se vratim nazad i da napustim ovu nestvarnu destinaciju. Rad sa ljudima je svuda najteži, ali sreća sa ovom lokacijom je što uvek mogu da pobegnem na neko od obližnjih ostrva i prikupim energiju za dalje", kaže vlasnik Serbian beer bara.
Bilo da su Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Slovenci, kaže Štrbac, svi se uvijek obraduju kada ugledaju Serbian beer bar.

A kakav bi to bio srpski bar a da se ne služi rakija?

"Trudimo se da rakiju uvek imamo u baru, to se kod nas tradicionalno služi. Nije je lako nabaviti, ali nekako uvek se desi da naiđe neko iz naših krajeva i donese po koju litru, snalazimo se. Stranci slabo piju rakiju, ali su čuli za šljivovicu", kaže Milan i dodaje da ovo srpsko piće uglavnom piju ljudi iz dijaspore koji nemaju prilike da često popiju pravu domaću šljivu.

"Ne, nismo Sirija, a ni Sibir, već – Srbija!", rečenica je koju je Milan mnogo puta ponavljao svojim gostima koji se zainteresuju za porijeklo imena bara.

"Zaista retko koji Tajlanđanin zna za nas, mladi ljudi su uglavnom neobrazovani po tom pitanju. Stariji znaju za Jugoslaviju pa se uvek trudim da im pokažem gde se nalazimo", objašnjava Milan.

Kada je riječ o patriotizmu, sport je taj koji ga najviše podgrijava na dalekom Tajlandu. Svaki važniji meč Novaka Đokovića okupi Srbe u ovom baru, sem u slučajevima kada je zbog vremenske razlike prenos u ranim jutarnjim satima.

"Nama to dođe kao neka slava, praznik, tako da se uvek okupi maltene cela srpska zajednioca ovde. Tajlanđani su, naravno, čuli za Novaka Đokovića, ali ne znaju da je iz Srbije", kaže Milan, koji se prisjeća i jednog nemilog događaja koji su proizvele navijačke strasti.

"Jedini incident koji se dogodio u baru za ovih pet godina je bio okršaj navijača Partizana i Zvezde. Inače, dolaze ljudi iz svih delova Srbije, a najviše nas ima u periodu oko Nove godine", priča Štrbac i ističe da u njegov bar najviše dolaze zbog provoda, kada ljudi zaboravljaju na sve razlike.

Za kraj, Milan je sa novinarima pomenutog portala podijelio jednu anegdotu koja govori o tome kako muškarci iz Srbije teško prihvataju šaroliku seksualnu opredijeljenost Tajlanđana.

"Vrlo često se muškarci na Tajlandu transformišu u vrlo privlačne žene. Desi se da naši mačo tipovi ne primete da je dotična dama u stvari muško, pa je časte pićem, flertuju, pričaju bajke a na kraju ostanu šokirani kada skapiraju da su se upravo mazili sa muškarcem. Bude i neprijatnih scena, ali Bože moj, takav je život", završava Milan svoju priču sa Tajlanda za "Serbian Times".