Dalibor je građevinac koji nešto više od godinu dana radi za jednu firmu u Oberhausenu, a kod kuće je radio na održavanju puteva. On i supruga imaju troje djece za koje mjesečno primaju: 195 plus 200 plus 205 evra.

Međutim, krajem prošlog mjeseca njemački poslanik Sven Šulc (CDU) ponovno je aktuelizovao već poznati zahtjev određenih političkih struja da se njemački dječiji dodatak za strane radnike izjednači s takvim primanjima u njihovim matičnim zemljama. A naročito imajući na umu da ni sama država ne zna gdje žive djeca o kojoj je riječ – na primjer, uz oca koji boravi na radu u inostranstvu ili u domovini.

Šulc je optužio i nekoliko istočnoevropskih članica EU, među kojima je naveo i Hrvatsku.

“Moji su sad svi ovdje, ali prvo su bili u Hrvatskoj. Ne bismo voljeli da od toga zavisi iznos dodatka. No, isto tako ne bismo željeli da se preko naših leđa prebije posljedica toga što neki ljudi lažiraju razne podatke da bi se domogli takve državne pomoći. Poznato mi je da neki doslovce izmišljaju svašta o sebi, čak i lažiraju da imaju djecu. A sve više naših dolazi, evo, i meni su se u međuvremenu pridružila oba brata s porodicama, a sad i kum ide po svoju djecu. Ne znam ko će uopšte da ostane dole”, govori Dalibor za Dojče vele.

Gojko Bežovan, profesor socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu, smatra kako su pobornici revizije dodatka na prvi pogled i te kako u pravu.