Jedan od putnika potvrdio je da su se vozači zamijenili neposredno prije nesreće. Premijer Srbije u tehničkom mandatu Đuro Macut razgovarao je telefonom s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem i zahvalio hrvatskim službama na brzoj reakciji i pomoći povrijeđenima.

Violeta Milićević, novinarka Kurira, nalazila se ispred preduzeća „Niš-ekspres“, prevoznika koji je prevozio putnike na liniji Beograd–Zagreb.

– Uspjela sam da saznam samo da je riječ o liniji Beograd–Zagreb, da nije bilo putnika iz Niša, ali da o detaljima ne žele da govore dok se istraga ne završi. Uputili su saučešće porodicama poginulih i poželjeli brz oporavak svim povrijeđenim putnicima. Zahvalili su se nadležnim službama na brzoj reakciji i zbrinjavanju povrijeđenih. Da među povrijeđenima nije bilo Nišlija, potvrdio je i gradonačelnik Niša.

Trenuci stravične nesreće

Kako je izgledao trenutak stravične nesreće, šta se dešavalo u autobusu i kroz šta su putnici prošli, za „NišTV.rs“ opisala su dvojica mladića koja su se nalazila u vozilu.

– Sjedio sam na sredini, pored jednog momka. Većina putnika je spavala, pa nas je udar probudio kada smo sletjeli s puta. Vozači su se zamijenili deset minuta prije nesreće. Vjerovatno je vozač zaspao za volanom. Meni je izgledalo kao desetak minuta, možda je bilo i duže, ali se samo sjećam kako su se zamijenili i tada sam zaspao. Hvala Bogu, ja sam dobro prošao. Nažalost, dvoje je preminulo, a ostali su zadobili tjelesne povrede. Mogu samo Bogu da zahvalim što sam živ i zdrav – rekao je Nikola Golubović, putnik iz autobusa.

Boris Nikšić, jedan od putnika koji su zadobili lakše povrede, rekao je za Niš TV da je bio jedini koji je u trenutku nesreće bio budan.

– Sve se veoma brzo desilo. Vozač je na trenutak izgubio pažnju i zaspao, a zatim udario u zaštitnu ogradu i prevrnuo cijeli autobus pun putnika. Nažalost, dvoje je preminulo, nije im bilo spasa. U onoj agoniji i panici uradili smo sve što smo mogli. Pohvalio bih policijske, medicinske i vatrogasne službenike. Bio sam na strani na koju je autobus pao, tamo gdje je polomljeno staklo. S te strane sam se nalazio. Iz mog ugla, to je bio opšti haos. Ljudi nisu znali šta rade, a ja sam najbolje prošao, iako mi je ruka zavijena. Sat vremena prije zamjene vozača bio sam jedini budan i primijetio sam da je vozač pospan. U trenutku kada sam i ja izgubio pažnju, autobus je već bio prevrnut na bok – rekao je Nikšić.

„Hitno se mora riješiti nedostatak vozača“

Koliko su umor vozača, poštovanje propisanih pauza i kontrola prevoznika važni za bezbjednost putnika, za Kurir televiziju analizirao je dr Vladimir Jevtić, doktor nauka iz oblasti bezbjednosti u saobraćaju.

– Što se tiče umora, samo će tehničko vještačenje utvrditi šta se dogodilo u ovoj saobraćajnoj nesreći. Mikrospavanje je trenutak kada vozaču glava klone na jednu, dvije ili tri sekunde. Pri brzini od 100 kilometara na čas, vozilo za to vrijeme može preći 50 do 100 metara, a da vozač uopšte nije svjestan šta se dešava. Nažalost, tada dolazi do slijetanja s puta. Postoji još jedan problem. Svi autobusi imaju sigurnosni pojas, a on je u ovakvim situacijama najbezbjednija zaštita. Međutim, ljudi ga uglavnom ne vezuju jer to smatraju gubitkom komfora. Prilikom prevrtanja, pojas može da vas spasi u 90 odsto slučajeva – rekao je Jevtić.

On je posebno ukazao na problem nedostatka profesionalnih vozača.

– Mislim da će se hitno morati rješavati nedostatak vozača. Srbiji nedostaje 15.000 profesionalnih vozača viših kategorija, ali su uslovi rada takvi da ti vozači odlaze u inostranstvo. Drugi problem je starost vozača. Nezvanični podaci govore da je prosječna starost vozača od 50 do 55 godina. Razumijemo i prevoznike, oni moraju nekako da se organizuju. Tako se propisi, poput onog da ne smijete voziti duže od četiri sata u kontinuitetu i da morate imati određeni broj sati odmora, zaobilaze, pa se, nažalost, ovakve stvari dešavaju. Ove probleme moramo brzo rješavati – istakao je Jevtić.