Zvaničnici u Venecueli smatraju da je njihov dugogodišnji bezbjednosni odnos s Moskvom bio samo "tigar od papira", a slično se osjećaju i u drugim savezničkim prijestonicama. Od Damaska i Teherana do Havane, režimi koji su se oslanjali na bliske veze s Kremljem u posljednjih 13 mjeseci otkrili su da ruska podrška izostaje u ključnim trenucima.

Sirijski diktator Bašar al Asad pobjegao je u Moskvu nakon što je ruska vojna podrška presušila. Kuba se, bez svog zaštitnika, suočava s humanitarnom krizom za koju neki smatraju da bi mogla postati "sljedeća domina koja će pasti". Iran, zemlja koju su Sjedinjene Američke Države bombardovale 2025. godine, suočava se s protestima koji prijete opstanku režima, kao i s prijetnjom daljnje američke vojne akcije.

Slom povjerenja u Venecueli

Najupečatljiviji simbol ruskog zanemarivanja saveznika je sudbina Nikolasa Madura iz Venecuele, koji se nalazi u zatvoru u Njujorku. Dok bezbjednosni aparat u Karakasu analizira kako je došlo do njegovog hapšenja, tamošnji zvaničnici u nezvaničnim razgovorima izražavaju zaprepašćenje neuspjehom kubanskih i ruskih partnera da ga zaštite, navode izvori upoznati sa situacijom, piše Bloomberg, a prenosi Index.hr.

Iako je američki predsjednik Donald Tramp više puta javno najavljivao namjeru da smijeni Madura, zvaničnici u Karakasu žale se da kubanske i ruske obavještajne službe, na koje su se oslanjali, nisu uspjele da identifikuju ranjivosti niti da pruže konkretne informacije o prijetnjama venecuelanskom vođi.

Značajan dio Madurove lične bezbjednosti bio je povjeren kubanskim obavještajcima, što potvrđuje i podatak kubanske vlade o smrti 32 njena državljanina tokom američke operacije. Prema riječima zvaničnika, povjerenje između Venecuele i kubanskih partnera je nestalo.

Kritike su upućene i na račun ruskih protivvazdušnih sistema S-300 i Buk-M2, koji nisu zaštitili vazdušni prostor Venecuele. Zvaničnici se žale da Rusija nije pružila odgovarajuću tehničku podršku za njihovu operativnu efikasnost. Slično se dogodilo i s sajber odbranom, koja se oslanjala na rusku pomoć, a pokazala se nedovoljnom kada su američki sajber napadi, kako se čini, prekinuli snabdijevanje električnom energijom u dijelovima Karakasa.

Sve je to dovelo do sloma povjerenja u bezbjednosno partnerstvo Venecuele, Kube i Rusije. U Karakasu, Madurova nasljednica Delsi Rodrigez sada ima malo izbora osim da prihvati američke ponude za saradnju i smanji zavisnost od starih saveznika.

Prioriteti Moskve

Putin još nije javno komentarisao američku akciju u Venecueli, dok je rusko Ministarstvo spoljnih poslova objavilo tek formalnu izjavu u kojoj se navodi da takvi potezi krše temeljna načela međunarodnog prava. Ipak, prema upućenim izvorima, ruski zvaničnici bili su gnjevni zbog operacije hapšenja Madura.

Uprkos tome, odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama trenutno su Moskvi važniji od Venecuele, otkrio je neimenovani izvor upoznat sa stavom Kremlja. Prema istom izvoru, Madurovo hapšenje jeste neprijatno za Rusiju, ali ne predstavlja katastrofu.

S druge strane, Iran je ozbiljnije pitanje jer je ruska saradnja s Teheranom znatno snažnija, naročito na vojnom planu. Iako bi Rusija mogla javno da podrži Iran, malo je vjerovatno da će se dublje angažovati u pružanju pomoći, s obzirom na ograničene kapacitete i prioritet koji daje okončanju rata u Ukrajini, dodao je izvor.

Takav razvoj događaja ne sluti na dobro za ostala strateška partnerstva Rusije i sugeriše da je Kremlju postalo još važnije da ostvari svoje ciljeve u Ukrajini bez ustupaka za pregovaračkim stolom. To bi, zauzvrat, moglo dodatno da oteža napore predsjednika Trampa da postigne mirovni sporazum.