FOTO: InfoBijeljina

Mile Stepanović, porijeklom iz Crne Bare, sela kod Bogatića u Srbiji, vlasnik je restorana "Mile" u Beču, te nakon više od četiri decenije provedenih u ugostiteljstvu, odlazi u zasluženu penziju, što će proslaviti sa svojim prijateljima, uz poruku da mu je, nakon svih ovih godina, ispunjeno srce.

Kroz njegovu, kako je on zove, "kafanicu" prošlo je mnogo naših javnih ličnosti, pretežno legendarnih glumaca i pjevača. 

Vremena koja se ne mogu zaboraviti

"Imao sam ekipu od Šabana Šaulića, Brene... Bio je tu i Ljuba Moljac, Dragan Nikolić, Milena Dravić, Ružica Sokić, nema ko nije bio ovdje. Glumci su dolazili u Udruženje, držali predstave, i nakon toga su uvijek dolazili kod mene u kafanu. Nikada se ta vremena ne mogu zaboraviti", naglašava Mile.



On je završio ugostiteljsku školu u Srbiji, a zanimljivo je da je u tadašnjoj Bosanskoj Rači kod Bijeljine šest godina držao kafanu, koja se takođe zvala "Mile", da bi onda otišao u Beč, u posjetu.

Posjeta se pretvorila u njegov životni put. U glavnom gradu Austrije je i ostao, zaposlio se i nakon dvije godine kupio lokal u kojem i sada posluje. 

Nakon decenija provedenih u ugostiteljskoj branši, za nekoliko sedmica će Mile ostaviti tacnu i pozdraviti se sa profesijom koja mu je obilježila život.



"Od 1981. do danas smo radili i evo radimo još nekoliko sedmica, nakon čega idem u penziju", priča Stepanović za portal InfoBijeljina, te dodaje da se ta vremena, i ova sadašnja, drastično razlikuju. 

Ranije je, kaže, bilo dosta naših ljudi, iskrenih ljudi, a u međuvremenu je njegova generacija otišla u penziju.
 
"Austrijanci su nam mnogo pomogli"

"Imao sam sreću što sam bio baš na ovom mjestu, ovdje je glavni centar bečke policije. Imam 80 odsto klijentele Austrijanaca. Želim da istaknem da su oni mnogo radili za naš narod, mnogo su nam pomogli", podvlači Mile, čiji restoran se nalazi u devetoj bečkoj opštini, na adresi Hangase. 

Od prvog dana do danas, u jelovniku njegovog restorana bila je internacionalna kuhinja. 

"U to vrijeme ćevapčići, ražnjići, gril je uzeo zamaha i 80 odsto hrane pripada našem roštilju, a sa austrijske strane, tu je bečka šnicla", naglašava Stepanović. 

U kafani se sklapaju prijateljstva, ali i rađaju ljubavi. Tu se dogovaraju i veliki poslovi. Ona je bila i ostala fenomen.



"Tajna kafane je, ipak mislim, u ljudima. Kod dobrih, poštenih ljudi, kada se stvara nešto, rađa se emocija, rađa se srce, želi da se uzvrati", ističe Mile.

Teško je i pretpostaviti koliko je u svim tim decenijama prošlo gostiju kroz njegov restoran. 



"Moji radnici i ja smo gajili komunikaciju sa gostima. Drago mi je da poslije 41 godinu rada idem u penziju. Neka rade mlađi, njima treba perspektiva", ističe Mile.

Posjetiće zavičaj, a onda će skovati planove

Ima nekoliko njih koji su zainteresovani da uzmu njegov lokal. Mile smatra da je najbolje da se nastavi rad kafane. Bilo bi mu, priznaje, žao da lokal ne radi. Želja mu je da neko nastavi ovo što ja on započeo. A on će u zavičaj. Hoće li tamo i ostati, još ne zna.

"Želja je da se vratim u rodni kraj. Par mjeseci ću biti tamo, pa vidjeti gdje će mi biti najbolje. Imam rodbine, odlučiću, još nisam definitivno odlučio gdje ću. Iza mene je 50 godina života u Beču, velike su uspomene ovdje", ističe Mile. 

Na pitanje da li u njemu postoji žal što se penzioniše, naš domaćin emotivno je reagovao.


 
"To ne znam kako da odgovorim, počeću da plačem odmah. Provesti 41 godinu ovdje sa ljudima, intelektualcima, radnicima, sa svim ljudima. Evo, 14. i 15. jula će biti organizovana oproštajna žurka, biće to ljudi koji su dolazili sve ove godine, očekujem puno naroda da će doći. I ovom prilikom hvala svima za sve ove godine. Srce mi je ispunjeno nakon svih ovih godina", kaže Mile, čija je kafana ukrašena brojnim priznanjima koje je naš domaćin dobio.


 
On je bio i 40 godina angažovan na organizovanju naših radnika u Beču, pa čak i predsjednik Jugoslovenskog udruženja. I za taj period ga vežu lijepe uspomene.



"Trudili smo se da okupimo našu djecu, oko naših klubova, borili smo se da sve okupimo oko nas. Imao sam sreću, poslije Miloševića, sa tri predsjednika u ime naših radnika da podnosim izvještaje u ambasadi, dokle smo stigli, koliko nas ima. To je za mene nešto veliko. Pokušali smo da našim ljudima pomognemo što više možemo. Prosvjetni radnici su radili u našim klubovima sa našim učenicima, jer nam je bio cilj da izvučemo našu djecu iz parka, da ih odvojimo alkohola, cigareta", prisjeća se Mile za portal InfoBijeljina. 
Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )