Aleksić je na početku suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku priznao krivicu, kao što je to učinio i prilikom ispitivanja u DORH-u još u maju.

Aleksić optužen za teško ubistvo i ilegalno oružje

Optužnica podignuta u avgusti tereti ga za krivična djela

teško ubistvo i

nedozvoljeno posjedovanje, izradu i nabavljanje oružja i eksplozivnih materija.

Aleksiću prijeti maksimalna kazna od 40 godina zatvora.

Prema optužnici, on je 16. maja uveče u Drnišu, s unaprijed smišljenom namjerom da ubije dostavljača hrane, bez ikakvog povoda pucao u Milovca, koji mu je dostavio picu.

Mladić je od dobijenih povreda preminuo na mjestu događaja.

Aleksić je pucao iz vatrenog oružja koje je sam izradio, a čije je posjedovanje zabranjeno. Nakon ubistva je pobjegao, a policija ga je uhapsila sljedeći dan te su kod njega pronađeni nož i vatreno oružje. Od hapšenjaa se nalazi u istražnom zatvoru.

Na jučerašnjem ročištu, nakon čitanja optužnice i izjašnjavanja o krivici, preslušana je snimka njegova ispitivanja u DORH-u, a početak suđenja pratio je i reporter Dnevnika Nove TV.

Na početku je Aleksić rekao da se smatra krivim i da ostaje pri iskazu koji je dao ranije. S obzirom na to da mu zbog ranijeg kriminalnog dosjea u kuću gotovo niko nije dolazio, zaključio je da bi najlakša meta mogao biti dostavljač hrane.

“Odlučio sam ubiti bilo koga”

Snimak Aleksićeva iskaza pušten je u sudnici. Aleksić je rekao da nije čekao određenu osobu, nego je planirao da ubije bilo koga tko dođe u dostavu.

Kazao je da je bio u kršu. Istakao je, naime, da je živio u teškim okolnostima i da mu je umrla majka, a imao je sve više dugova i više to nije mogao podnositi. Stoga je odlučio napraviti teško krivično djelo i otići u zatvor.

- Da je dostavio bilo ko, isto bi prošao - rekao je u svom iskazu DORH-u i dodao: “Mislio sam da će doći netko stariji u dostavu.”

- Dosadio mi je život, nisam više imao od koga posuđivati - rekao je Aleksić, koji je opisao i kako je ranije pripremio oružje.

„Nije mi žao ubijenog“

Rekao je da mu nije žao ni ubijenog mladića ni ikoga drugoga, jedino njegove umrle majke: “Da mi je mati živa, sve bi bilo drugačije.”

Dostavljača je dočekao improviziranim oružjem te profesionalnim vojnim nožem s oštricom dugom 30 centimetara. Mnogo ranije je izradio pištolj prema uputama sa Jutjuba, a baš na dan ubistva pripremio je i vojni nož s oštricom dugom 30 centimetara.

Jednom je, kazao je, isprobao pištolj – pucao je u cijev od znaka i probio s obje strane. Odluku o ubojstvu donio je mjesec dana ranije, ali je odustao.

- Imao sam i nož pripremljen ako pištolj ne opali - rekao je Aleksić, koji je opisao kako je danima zvao dostavu, a kobnog je dana naručio ćevape i unaprijed nazvao dostavljača kazavši da ne može izaći iz kuće zbog bolova u nozi i da će mu se hrana morati dostaviti u kuću.

Naime, kako bi uklonio mogućnost da dostavljač posumnja u njegove namjere, prethodno je više puta naručivao hranu i preuzimao je u dvorištu.

Zvao strica i najavio mu ubistvo

Konačnu odluku o ubojstvu donio je baš taj dan oko šest sati, kad je popio kavu. Rekao je da je njegov stric, kao i još jedna žena, znao da je napravio oružje.

- Zvao sam ga i kad sam rekao da sam u crvenom, on je znao što to znači. Znao je da imam pištolj kod sebe – rekao je Aleksić.

Planirao je zločin i mjesec dana ranije, no odustao je kad se pojavio novac. Te je večeri, kazao je, stric znao da će nekoga ubiti, ali ne i koga, i rekao mu je da nešto popije.

Tužiocu koji je ispitivao Aleksića osumnjičeni za ubistvo rekao je da je očekivao samo jednog dostavljača.

Ali, kad je vidio da su došla dvojica, odlučio je prvog ubiti pištoljem u desnoj ruci, a drugog nožem, koji je držao u lijevoj ruci iza leđa, jer pištolj može opaliti samo jednom i treba mu vremena da se ponovo napuni. Dvojica su, kazao je, valjda bila došla jer ga se i inače ljudi plaše.

Luki Milovcu pucao je u prsni koš, a drugi je mladić, Lukin prijatelj, pobjegao. Rekao je da je Milovca netom prije toga pozivao u kuću, ali nije htio ući: “Da je ušao unutra, rekao bih mu da je novac na stolu i onda bih mu pucao u potiljak.”

- Mogao sam ga raniti, ali što bih onda dobio? Ne bih dobio ništa. Ako ga ubijem, onda ću dobiti više. Ne kajem se. Žao mi je jedino čizama koje sam izderao. Pobjegao sam iz kuće oko 23 sata. Oko 22:30 sam naručio hranu. Sve sam spremio, i torbu. Popio sam kavu na brzinu, namazao sam uljem čizme i trenerku da me pas ne može nanjušiti - kazao je, a za torbu je rekao da je nije složio zbog bijega. Imao ju je i inače jer je dijabetičar, a unutra su bili pudinzi, čokolade i slično da mu ne padne šećer.

Pobjegao je, kazao je, u krš, 12 kilometara od kuće, sakrio se pokraj kamp-kućice, gdje je i pronađen, a osim za umrlom majkom izrazio je žaljenje samo za jednom stvari: “Ne kajem se. Žao mi je jedino čizama koje sam izderao.”

Zatražena maksimalna zatvorska kazna

Tužiteljstvo z traži maksimalnu kaznu zatvora, a na idućem se ročištu zakazanom za 25. rujna očekuje konačna presuda.

Aleksićeva odvjetnica u izjavi za medije nakon ročišta kazala je da je Aleksić priznao svoje djelo već prilikom ispitivanja pred policijom te kasnije pred odvjetništvom i sada pred sudom: “Jedino gdje se njegova obrana razlikuje od činjeničnih elemenata optužbe, to je da je 20 dana prije pripremao ubojstvo.”

Kazala je da ne vidi razlog zašto bi lagao ako je tijekom cijelog postupka sve priznao i dodala je da nije koristio sve pravne lijekove koji su mu dostupni.

Zakonske izmjene

Ubojstvo Luke Milovca izazvalo je snažnu reakciju javnosti, proteste i pitanje odgovornosti institucija, posebno zbog činjenice da je Aleksić i ranije bio osuđivan za teško krivično djelo.

Vlada je nakon ubistva pokrenula izmjene kaznenog zakonodavstva, među kojima je i uvođenje kazne doživotnog zatvora za najteža krivična djela. Prema predstavljenim izmjenama, doživotni zatvor predviđen je kao alternativa dosadašnjoj kazni dugotrajnog zatvora.