– Mi smo dobili podatke da postoje naznake statističke značajnosti vezano za tu grupu populacije, za maligne bolesti krvi. Možemo reći da je na tu grupu djece djelovao određeni faktor da ona budu osjetljivija na nastanak maligne bolesti – rekao je predsjednik Komisije Darko Laketić.

On je rekao da je od suštinskog značaja da se identifikuje uzročnik. On je objasnio da su za potrebe naučno-medicinskog istraživanja analizirali učestalost malignih oboljenja kod djece koja su rođena u centralnoj Srbiji, prije i poslije NATO bombradovanja.

Kako je objasnio, fokus istraživanja je bio na djeci, jer kod odraslih postoji mnoštvo faktora rizika poput pušenja ili gojaznosti.

Prema njegovim riječima, istraživači su koristili pristup koji se sastojao u tome da se analizira učestalost određenih malignih bolesti kod različitih generacija, ali u istom uzrastu. Za svaku generaciju se, kaže, određivao statistički rizik, odnosno sa kojim procentom vjerovatnoće jedna generacija ima rizik da oboli od određene maligne bolesti.

Najčešći tumori

– Kada su odredili rizik, analizirali su učestalost svih tumora u određenom generacijskom uzrastu i najčešći tumori koji se javljaju kod djece od 0 do 4 godine su neuroektodermalni, od 5 do 9 godine se javljaju maligne bolesti krvi, od 10 do 14 godine javljaju s tumori mozga, od 15 do 18 godine se najčešće javljaju solidni tumori – naveo je on.

Kako je kazao, “ukoliko primjetimo da se podaci i ta stopa rizika i stopa obolijevanja za neku generaciju razlikuju, mi sumnjamo da je ta generacija bila izložena nekom toksinu koji je uzrokovao da ta djeca budu pojačano osjetjiva na nastanak određenih malignih bolesti”.

Laketić kaže da su dobili podatke da se to dogodilo nekim generacijama koje su rođene u periodu 1999. godine u uzrasnoj grupi od 5 do 9 godine gdje su ispitivali maligne bolesti krvi.

– Značajan porast obolijevanja je postojao i u grupi od 15 do 18 godina ali rezultati, kada je riječ o toj grupi, mogu biti poznati tek za nekoliko godina – naveo je on istakavši da istraživanje “nedvosmisleno pokazuje da su više generacija u određenom osketljivom periodu bile izložene nekom fakoru koji ih je učinio osketjivijim za obolijevanje od određenih malignih bolesti u odnosu na neke druge generacije u istom uzrastu”.

Laketić je rekao i da nije siguran da postoji jedinstvena nacionalna svijest o stradanju Srbije u NATO agresiji 1999.godine i dodao da se to ne smije zaboraviti, niti umanjivati, niti prilagođavati potrebama velikih ili malih sila.

– Mi smo zemlja žrtva, koja ne samo iz svojih, već i iz civilizacijskih razloga mora da sačuva istinu – rekao je Laketić.