Tako, naprimjer, gradske autobuse voze penzioneri koji, da stvar bude gora, čak ne znaju da izdaju ni autobusku kartu.

Valentina S. iz Banjaluke kaže da je nedavno morala da izađe iz autobusa, jer vozaču nikako nije polazilo za rukom da otkuca kartu.

– Kao prvo, za volanom gradskog autobusa sjedio je čovjek koji ima najmanje 75 godina. Dakle, očigledno je riječ o penzioneru kojem je vožnja dopunsko primanje uz penziju. Ništa ne bi bilo toliko sporno da čovjek bar zna da izda kartu, pa se ispred autobusa stvorio ogromni red. Rekla sam mu da ću platiti kartu, ali da mi ona ne treba, na što je vozač odgovrio da moram imati kartu i zamolio me da izađem iz autobusa! Toliko sam se šokirala da sam bez riječi izašla, što je moralo da učini još nekoliko putnika, koji nisu imali mjesečnu kartu. Nismo imali izbora nego da sačekamo drugi autobus – ističe naša sagovornica.

A da se nedostatak kvalifikovanih radnika ne osjeća samo u gradskom prevozu svjedoče i prilično česte scene u ugostiteljskim objektima, u kojima gosti, dok ih konobar posluži i naplati, izgube dosta svojih živaca.

– Nedavno sam s porodicom otišao u jedan banjalučki kafić, nadajući se da ćemo provesti ugodno popodne uz piće i druženje. Međutim, izlazak se pretvorio u ne baš prijatno iskustvo, s obzirom na to da je konobar tri puta prišao stolu da bi uzeo narudžbu i dva da bi naplatio ono što smo popili. Riječ je o momku koji, očigledno, nikada nije radio kao konobar, a vjerovatno nema ni ugostiteljsku školu, inače bi, zasigurno, bio bar malo spretniji. Konobar koji je radio prije njega bio je oličenje brzine i sposobnosti, ali je nedavno otišao u Njemačku – naglašava Banjalučanin Slavko D.

Naravno da svakom treba dati priliku da radi i zaradi, ali treba shvatiti i građane koji za svoj novac zahtijevaju korektnu uslugu.
 Poslodavci poručuju da su i te kako svjesni problema da u mnogim branšama rade ljudi bez iskustva, zbog čega građani ispaštaju.
– Na mjesto sposobnih dolaze priučeni radnici, koji ne mogu da daju doprinos kao ovi prvi. Naravno da odlazak najboljih utiče na produktivnost i kvalitet rada, ali smo svjesni da aktuelnim platama ne možemo da zadržimo te ljude. Problem je što su, nekada, ljudi sa ovih prostora u inostranstvo odlazili na privremeni rad, ali su im ovdje ostajale porodice, pa su svoje plate dobrim dijelom trošili kod nas. Sad, međutim, ljudi uglavnom odlaze s namjerom da se više ne vrate, a sa sobom vode i svoje porodice – kaže predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Dragutin Škrebić.

Masovan odlazak građana u inostranstvo se, osim posljedica po prirodni priraštaj i domaće tržište radne snage, već u dobroj meri odrazio i na pad potrošnje.

Stručnjaci poručuju da je ovaj trend sve prisutniji kako u maloprodajama, tako i u uslužnim djelatnostima, koje se gotovo svakodnevno suočavaju s gubitkom potrošača, samim tim i padom prometa i dobiti.

Dok ugostitelji i trgovci već ispaštaju zbog odlaska naših građana u bijeli svijet, pekare se još koliko-toliko drže, ali i njihovi vlasnici su svjesni da će se uskoro suočiti s padom prodaje i zarade.

Poslodavci da odriješe kesu
Sindikalci poručuju da će, bez povećanja plata, situacija biti još gora, jer će mnoge poslove u sve većoj mjeri obavljati ljudi koji za to nemaju potrebne kvalifikacije ili penzioneri.

– Poslodavci moraju da odriješe kesu da bi zadržali one koji dobro rade. Mladi i sposobni ljudi neće da rade ovdje za siću, kad daleko bolje mogu da zarade u inostranstvu. Najveći problemi svakako su u trgovini i ugostiteljstvu, te uslugama prevoza – naglašava potpredsjednik za privredu Saveza sindikata RS Tane Peulić.