Ovo su zvanični podaci Agencije za statistiku BiH. Da je situacija užasna, upozoravaju i socijalni radnici i humanitarne organizacije, koji kažu da mnoga djeca ne primaju nikakvu pomoći i nisu uključena ni u jednu statistiku niti istraživanje.

Koliko djece u BiH na spavanje ode gladno, najbolje znaju u dječjim javnim kuhinjama, u kojima su svaki dan redovi za bilo kakav obrok.

– Od prošle godine broj korisnika naše kuhinje se udvostručio. Imamo oko 1.000 korisnika, a od toga je 200 djece do 15 godina starosti. Djeci su najpotrebniji obrok, pelene, bejbi hrana, odjeća i obuća. U najtežoj su situaciji porodice s više djece – rekla je Nataša Bjelobrk iz banjalučkog udruženja “Mozaik prijateljstva”.
Djeca s kanticama u ruci, koja čekaju na hranu, svakodnevno se mogu vidjeti i ispred Dječije narodne kuhinje u Lukavcu. Obrok iz ove javne kuhinje trenutno dobija oko 220 mališana i njihovih roditelja.

Nemaju sredstava
Amir Bašić, koordinator programa u “Save the Childrenu”, smatra da bi, prije svega, država hitno morala donijeti strategiju za suzbijanje siromaštva.

– Nije dovoljno samo povećati dječji doplatak. Vidimo da to ne rješava problem siromaštva, već stvara zavisnike o socijalnoj pomoći. Postavlja se i pitanje koliko je djece od ovih 128.000 s ruralnih područja gdje nema centara za socijalni rad, nevladinih organizacija… Naši centri za socijalni rad nemaju ni dovoljno ljudi ni sredstava da pomažu djeci koja žive izvan većih urbanih centara – rekao je Bašić.

Pravno nevidljivi
– Veliki broj romske djece pravno je nevidljiv i nema ih u ovim statistikama. Mnogi se ne rađaju u porodilištima, ne prijavljuju se. Nažalost, kasnije se povezuju s trgovinom ljudima – kaže Amir Bašić, piše Avaz.