Među njima su i epidemije paničnih napada, a kako je navela, česti su i opsesivno-kompulzivni poremećaji, generalizirani anksiozni poremećaj, socijalne fobije, često praćeni depresijama, zbog kojih se ljekarima javlja dosta ljudi iz firmi.

Lakić je podsjetila da je naša zemlja bila zahvaćena ratom, te da se trauma prenosi transgeneracijski.

Naglasila je da i je vršnjačko nasilje jedan od nepovoljnih životnih događaja, koji kasnije utiču na formiranje i razvoj ličnosti.

Kako bi se što više pomoglo djeci, u organizaciji Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS u Banjaluci je održana radionica o psihološkom savjetovanju za stručnjake koji rade sa djecom i omladinom bez roditeljskog staranja u Domu “Rada Vranješević”.
Na radionici, u okviru “Projekta mentalnog zdravlja u BiH”, naglašeno je da je djeci bez adekvatnog roditeljskog staranja potrebno pružiti konstantnu stručnu pomoć i pažnju budući da je adolescencija najosjetljiviji period odrastanja.

Koordinator “Projekta mentalnog zdravlja u BiH” doktor Milan Latinović ističe da je najvažniji period u odrastanju dječiji period, jer tada svaka ličnost stvara osobine, koje ih prate cijeli život.

Klinička psihologinja Nadežda Savjak ukazala je da djeca koja su odrasla u disfunkcionalnim porodicama imaju lošu sliku o sebi, ne vjeruju drugim ljudima i funkcionišu u režimu preživljavanja.

– Većina djece koja borave u Domu “Rada Vranješević” i korisnici su centra za socijalni rad su djeca veterana, izbjeglica, roditelja koji se razvode, koji piju, čine krivična djela. Takva djeca su neurofiziološki izmijenjena, stalno napeta i na minimalno povišen glas nastavnika ili frustraciju u odnosu s vršnjacima mogu reagovati nasiljem i od žrtve se pretvoriti u ulogu agresora, da ponovo ne bi bili žrtve – ukazala je Savjak.