Ovaj međunarodni sporazum iz 1997. godine zabranjuje upotrebu, proizvodnju i skladištenje protivpješadijskih mina. 

Međutim, Finska, Poljska, Letonija, Estonija i Litvanija - sve zemlje koje se graniče sa Rusijom - odlučile su da se povuku iz sporazuma zbog, kako navode, rastuće ruske prijetnje.

Zaštita istočnog krila NATO-a

Odluka ovih pet zemalja izazvala je zabrinutost među aktivistima za ljudska prava, koji upozoravaju na razorne posljedice mina. 

Mine su širom svijeta usmrtile i osakatile desetine hiljada civila, a njihova smrtonosna prijetnja ostaje prisutna decenijama nakon završetka sukoba. 

Uprkos tome, Poljska i tri baltičke države su u zajedničkoj izjavi iz marta ove godine naglasile potrebu za "većom fleksibilnošću i slobodom izbora" u odbrani istočnog krila NATO-a.

Letonijski parlament je već u aprilu odobrio povlačenje iz sporazuma, što Rigi daje mogućnost da ponovo počne sa skladištenjem protivpješadijskih mina. 

Ubrzo nakon toga, i Finska je objavila planove da se pridruži Letoniji. Finski premijer Peteri Orpo istakao je da Rusija predstavlja dugoročnu prijetnju za Evropu, te da izlazak iz Otavskog sporazuma omogućava Helsinkiju da se pripremi za promjene u bezbjednosnom okruženju.

"Povlačenje iz sporazuma pružiće nam mogućnost da se na raznovrsnije načine pripremimo za bezbjednosne izazove u budućnosti", rekao je Orpo.

Humanitarna načela i "humana upotreba" mina

Iako se povlače iz sporazuma, Finska, Poljska i baltičke zemlje naglašavaju da će ostati posvećene humanitarnim načelima pri korišćenju mina. 

Helsinski zvaničnici su istakli da će mine koristiti na "human način", uz precizno obilježavanje minskih polja, edukaciju civila o opasnostima i planove za uklanjanje mina nakon završetka sukoba.

Predsjednik Finske Aleksandar Stub potvrdio je ovu strategiju objavom na platformi X, gdje je napisao: "Finska ostaje posvećena svojim međunarodnim obavezama o odgovornoj upotrebi mina".

Ponovna militarizacija Evrope

Kir Džils, viši konsultant programa Rusija i Evroazija u istraživačkom centru "Chatham House", izjavio je da je odluka pet zemalja odgovor na rastući strah da bi Moskva, nakon Ukrajine, mogla usmjeriti svoju pažnju na druge ciljeve u Evropi.

"Rusija bez sumnje traži načine da postigne svoje ciljeve u Evropi", istakao je Džils, prenosi Nova.

Dodao je da su vojne koristi od nagaznih mina očigledne, posebno za zemlje koje se brane od brojčano nadmoćnijeg neprijatelja. 

"One su izuzetno efikasno sredstvo za jačanje odbrambenih kapaciteta zemlje koja je brojčano nadjačana", rekao je Džils.

Ipak, Džils je naglasio da zapadne zemlje neće koristiti mine na isti način kao što to čine ruske snage. 

"Filozofija dizajna je potpuno drugačija", rekao je Džils, aludirajući na činjenicu da zapadne vojske nastoje da minimiziraju civilne žrtve, dok Rusija, prema njegovim riječima, ne dijeli isti pristup.

Ukrajina - najminiranija zemlja na svijetu

Ukrajina je, prema podacima Ujedinjenih nacija, trenutno najminiranija zemlja na svijetu. 

Procjene ukrajinske vlade pokazuju da je čak 174.000 kvadratnih kilometara teritorije zagađeno minama i eksplozivnim ostacima rata. Ovo predstavlja konstantnu prijetnju za civile, posebno za one koji se vraćaju u oblasti koje su nekada bile prve linije fronta.

Međunarodna organizacija "Humanity & Inclusion" upozorava da je kontaminacija zemljišta eksplozivnim sredstvima stvorila "nevidljivu prijetnju u svijesti ljudi", ograničavajući njihovu slobodu kretanja i otežavajući ekonomske aktivnosti.

Iako je Ukrajina potpisnica Otavskog sporazuma, izvještaji "Human Rights Watcha" iz 2023. godine ukazuju da je tokom sukoba koristila protivpješadijske mine, koje je, prema tvrdnjama, dobila od Sjedinjenih Američkih Država.

Aktivisti osuđuju povlačenje iz sporazuma

Međunarodne nevladine organizacije i aktivisti za ljudska prava oštro su osudili odluku pet evropskih zemalja da se povuku iz Otavskog sporazuma.

U izvještaju "Monitor za mine i kasetnu municiju" objavljenom 2024. godine, navodi se da je u 2023. godini najmanje 5.757 ljudi širom svijeta poginulo ili bilo ranjeno uslijed mina i drugih eksplozivnih ostataka rata, od čega je 84% žrtava bilo među civilima.

Alma Taslidžan, aktivistkinja iz Bosne i Hercegovine koja je preživjela rat devedesetih i sada radi za organizaciju "Humanity & Inclusion", opisala je odluku kao "potpunu besmislicu" i "najstrašniju stvar koja se mogla dogoditi".

Taslidžanova je naglasila da mine ne prave razliku između djeteta i vojnika i da su jednako smrtonosne bez obzira na okolnosti.

"Iznenađeni smo što bi tako napredne vojske razmatrale vraćanje ovog izuzetno neselektivnog oružja u svoju strategiju", izjavila je ona.

Ipak, neki analitičari vjeruju da je promjena geopolitičkih okolnosti u Evropi otvorila pitanje ponovne militarizacije i preispitivanja nekadašnjih "crvenih linija". 

"Sporazumi o kopnenim minama bili su čin idealizma koji se pokazao preoptimističnim u svjetlu kasnijih globalnih događaja", zaključio je Džils.