Smatraju tako, bar, u Republičkom pedagoškom zavodu, gdje su već i pripremili prijedlog novog plana i programa za prvačiće, kojim će se  insistirati na tome da prvi razred bude isključivo priprema za školu, kroz igru, te da se ne insistira na znanju.

Kako objašnjava direktor ovog zavoda Predrag Damjanović, razlog da se novi plan predloži resornom ministarstvu je upravo u tome što je uočeno da ideja devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja, sa prvim razredom samo kao prelazom između vrtića i škole, u praksi rijetko gdje funkcioniše baš tako.

– Kada je taj devetogodišnji model uvođen eksperimentalno, još 1999. godine, to je zamišljeno da se djeca od šest godina obuhvate nekom obavezom, jer nismo imali ni vrtića, odnosno da se navikavaju na rad u odjeljenju i da to bude priprema za školu. Međutim, to je jako teško provoditi u školama, što zbog odnosa učitelja, za koje je priprema za rad sa šestogodišnjacima mnogo kompleksnija, što zbog očekivanja roditelja koji često gledaju preambiciozno na to i žele da se pokaže šta njihova djeca sve znaju, pa često pitaju i zašto djecu ne ocjenjujemo u prvom razredu.

Tako smo i došli u situaciju da smo tu djecu zapravo opteretili, da oni sa šest godina uče ono što bi trebalo da rade tek sa sedam godina. Za šestogodišnjake je to sigurno nepotrebno opterećenje, pa smo odlučili da plan i program dodatno rasteretimo, jer se nešto mora preduzeti u tom pogledu – kaže Damjanović.

Nada se da bi te promjene u školama mogle da se primjenjuju već i od ove jeseni i da će prvačići ubuduće biti pod manjim pritiskom, a sistem bliži izvornoj ideji.
– Neki od njih će kroz tu igru možda i naučiti da pišu i slično, ali je bitno da se ne insistira na tome. Bitno je da dolazi redovno i da pohađa nastavu, da se uči radnim navikama i to je suština – ističe Damjanović.

A koliko se devetogodišnje osnovno obrazovanje pokazalo svrsishodno, te da li je donijelo više prednosti ili nedostataka obrazovanju i djeci, malo ko može sa sigurnošću reći i 20 godina od kako se u Srpskoj krenulo sa uvođenjem tog modela.

Analize i mjerenja koje bi to precizno pokazale ne postoje, dok su iskustva i stavovi stručnjaka uglavnom da ranije uključivanje djece u sistemski rad, primjeren njihovom uzrastu, ne može biti štetno, te da na devetogodišnji model, ipak, nema velikih zamjerki. S obzirom na to, smatraju, nema potrebe ni da se razmišlja o ukidanju tog prvog razreda, bez obzira i na to što zemlje okruženja ne žure da primjene ovaj devetogodišnji model školovanja.

– Istraživanja iz razvojne psihologije ukazuju na to da što ranije dijete krene u bilo kakav sistemski pristup, u vaspitnoobrazovni sistem gdje se sistemski i profesionalno pristupa radu i podsticanju te djece, razvoj djece je adekvatniji. Dakle, treba da razmišljamo o pristupu obrazovanju, a ne o tome koliko to traje – ističe profesorka razvojne psihologije Ivana Zečević.

U razvijenim zemljama djecu školuju i ranije
– U zemljama sa razvijenijim obrazovnim sistemom, stalno se spušta granica od koje se djeca obuhvataju obaveznim institucionalnim obrazovanjem, tako da je u mnogim zemljama ta granica već na trećoj godini života. Važno je da ovakav način vaspitanja i obrazovanja omogućuje što veći obuhvat djece, da se oslanja na programe koji su primjereni uzrastu, te da pruža podršku učenju i razvoju djece u periodu kada to ima veliki uticaj na njihov cjelokupni razvoj. To je jedan od razloga zbog kojih smo se i mi opredijelili za devetogodišnje obrazovanje i polazak sa šest godina – ističu iz Ministarstva prosvjete i kulture RS.