Njegova svetost u intervju za portal "Iskra" navodi da o Srbiji uvijek razmišlja sa posebnim osjećanjima, te da ruskog čovjeka uvijek obuzme nevjerovatan osjećaj kad dolazi u Srbiju.

"Nemate osećaj da ste u stranoj zemlji. Naprotiv, osećate se kao kod kuće, okruženi braćom. Naše zemlje zaista imaju mnogo toga zajedničkog. Pre svega, naravno, to je naša zajednička vera, zajedničke duhovne i moralne vrednosti, bliske kulture i tesne istorijske veze. Između naših naroda postoje duge i čvrste veze ljubavi, i što je najvažnije te veze se manifestuju na najneposredniji, svakodnevan način, na privatnom planu, u ličnoj, međusobnoj komunikaciji ljudi", istakao je patrijarh Kiril u intervjuu za portal "Iskra".

Upravo zbog toga, kaže patrijarah Kiril, za njega su posjete Srbiji, poklonjenje svetinjama i razgovori sa pravoslavnim ljudima u Srbiji uvijek radosni događaji koje iščekuje, jer svaki put doživi taj nezaboravni osjećaj iskrene bratske ljubavi i duhovnog jedinstva u Hristu.

"Naše narode spaja duboko duhovno srodstvo koje proizlazi iz pravoslavne vere koju ispovedaju Srbi i Rusi i iz zajedničkog slovenskog porekla. Istorija rusko-srpskih odnosa potiče od prapočetaka sveslovenske pravoslavne civilizacije. Ako se osvrnemo na istoriju, videćemo koliko su, zahvaljujući božanskom proviđenju, tesno isprepletene sudbine naša dva naroda", istakao je patrijar Kiril.

On je naglasio da su se kroz istoriju srpski i ruski narod držali zajedno tokom teških iskušenja. "Rusija je tokom Prvog svetskog rata podržavala Srbiju. A kada se u Rusiji desila revolucija i vlast preuzeli ratoborni bogoborci, Srbija, koja se i sama mučila sa posledicama rata, primila je veliki broj izbeglica iz Rusije i prihvatila ih kao rod rođeni", naveo je patrijarh Kiril.

SRBI I RUSI MORAJU ZAJEDNO, RAME UZ RAME DA OČUVAJU DUHOVNI IDENTITET

On je naveo da se i danas suočavamo sa novim ozbiljnim iskušenjima, te da u pojedinim evropskim zemljama sve veći uticaj imaju snage koje žele da izguraju religiju na margine života savremenog čovjeka, da obescjene tradicionalne moralne principe, relativizuju etičke standarde i nametnu društvu grešne kodekse ponašanja, između ostalog, i u mnogim pravoslavnim zemljama.

"Mi pravoslavni, Srbi i Rusi, pozvani smo da kao i ranije stanemo rame uz rame u ovoj borbi za naš duhovni identitet, za očuvanje pravoslavne civilizacije, braneći Bogom dati brak kao zajednicu muškarca i žene, vrednosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti, ne podležući pred lažnim iskušenjima spoljašnjeg materijalnog blagostanja i ne zavodeći se lažnim idejama o ljudskoj slobodi i sreći", naglasio je patrijarh moskovski i cijele Rusije.

Na pitanje kako kao duhovni poglavar najveće pravoslavne crkve na svijetu gleda na patnje običnih ruskih ljudi, posebno onih na Donbasu i na drugim mjestima, patrijarh Kiril je rekao da bol i patnja bilo koje od njegove djece, gdje god da su, je njegova lični bol i patnja.

"Događaji koji se sada odigravaju u Ukrajini, bratoubilački sukob koji traje na jugoistoku zemlje, patnje mnogih ljudi koji trpe glad i lišavanja su rana koja ne zarasta u mom srcu, predmet stalne žalosti i molitve Gospodu. Crkva nas sve poziva da se revnosno molimo. Kao što je izvanredno nekada rekla Njegova svetost patrijarh srpski Pavle, molitva je najdublji izraz otpora zlu, najuzvišeniji odgovor ljudima koji ga čine.

I evo već nekoliko godina u svim hramovima Ruske Pravoslavne Crkve svakodnevno se uzdižu posebne molitve za mir na ukrajinskoj zemlji, za iskorenjivanje svake zlobe i prevazilaženje podela, za to da neprijatelj čovečanstva prekine da izaziva smutu i neprijateljstvo između braće po veri. Ja molim srpski narod da podeli ovu molitvu sa nama", poručio je patrijash moskovski i cijele Rusije.

ZAMKE, ISKUŠENjA I IZAZOVI

Govoreći o izazovima sa kojima se danas suočava Pravoslavlje, patrijarh Kiril je rekao da su zamke i iskušenja neprijatelja ljudskog roda iste danas kao i uvijek, samo možda sofisticiranije i lukavije.

"Ali u celini ljudska priroda se uprkos smenama epoha ne menja - ljudi se i dalje vole i mrze, izdaju jedni druge i žrtvuju se zarad bližnjih, padaju u greh i kaju se, vraćajući se Bogu. I zato su je i danas, kao i pre stotinu, hiljadu godina, patristička dela najbolji udžbenik o duhovnom životu. Važno je samo da ovaj udžbenik ne skuplja prašinu na polici, pa zbog toga bi naši pastiri i teolozi trebalo da formulišu patristička iskustva jezikom razumljivim za savremenog čoveka", naveo je patrijarh Kiril.

Sa druge strane, kaže on, svjedoci smo koliko brzo danas dolazi do civilizacijskih promjena, suočavamo se sa tako složenom realnošću i komplikovanim pitanjima, na koja ne možemo uvijek pronaći odgovore čak ni u prebogatom nasljeđu Svetih otaca.

"Jedno od tih važnih i ozbiljnih pitanja odnosi se na ubrzan razvoj informacionih tehnologija. Pored korisnih mogućnosti koje se otvaraju pred nama, ovaj razvoj krije u sebi i cijeli niz opasnosti za duhovni život čoveka. Naravno, kao kod bilo kog drugog instrumenta, važno je kako se on primenjuje: nijedna stvar sama po sebi nije ni dobra ni zla, sa moralnog stanovišta ona je neutralna, ali je čovek slobodan da je upotrebi za dobre ili ne baš dobre namere. Nožem se može i rezati hleb i ubiti čovek. Ovde važi princip opozicije upotreba - zloupotreba. Što je sofisticiraniji i savršeniji instrument to je teže odrediti gde je ta tanka linija koja kada se pređe instrument počinje više štetiti nego koristiti", pojasnio je patrijarh Kiril.

On je naveo da postoji još jedna odlika koja je karakteristična za naše vrijeme, koja ga kao patrijarha izuzetno brine, a to je nametanje percepcije grijeha kao posebne vrste norme, čak i putem zakonodavnih mehanizama.

"Zapravo pod sloganima o ljudskim pravima i slobodama uvodi se opasna ideologija u kojoj nema mesta za pojmove kao što su greh, istina, dobro ili zlo. Destruktivnu snagu ovih ideja mnogi, nažalost, potcenjuju, i čak je predstavljaju kao nekakvo dostignuće ljudske civilizacije čiji je glavni ideal neograničena sloboda. Ovaj koncept negira vrednost moralnih principa u životu društva, njegova priroda je amoralna i neizbežno vodi u degradaciju i dezintegraciju društvenih institucija", upozorio je patrijarh Kiril.

On je naglasio da je danas važno da pravoslavni hrišćani iz različitih zemalja iskažu svoje jedinstvo, svoju sabornost, da ne dozvole da ih spoljne sile skrajnu od donošenja odluka o sopstvenoj budućnosti.

"Mi moramo pronaći način da svima pokažemo snagu svoje vere, našu sposobnost da stvaramo porodicu, zajednicu, državu na bazi dobra i pravde. Danas, kao i uvek, pozvani smo da čvrsto svedočimo svetu o Hristu Raspetom i Uskrslom, da štitimo jevanđelske vrednosti i autentičnost naše vere pred licem pobestijalog sveta. Ne bojmo se da iskreno razobličimo greh kao odgovor na poziv da budemo tolerantni. A ako to ne budemo činili, ako pristanemo na kršenje Božanske zapovesti, izdaćemo Hrsta koji je preuzeo na Sebe naše grehove", pojasnio je patrijarh Kiril.

KOSOVO - MJESTO MUČENIŠTVA I ZAVJETOVANjA

Govoreći o Kosovu, spaljenim manastirima i braći koja se tamo krišom mole Bogu i krste, patrijarh Kiril je naglasio da je Kosovo sveto mjesto, mjesto mučeništva i zavjetovanja.

"Ono će zauvek čuvati sećanja na sve koji su tamo postradali, isto kao što će i kamenje katedrale Svete Sofije večno pamtiti božanske liturgije koje su se služile među njenim zidovima. Moramo uvek imati na umu da Bog ima Svoj sud i Svoju pravdu, koje se tako često razlikuju od ljudske predstave o tome.

Sa nepromenivim molitvenim osećanjem mislim o Kosovu i trudim se da se u svojim molitvama setim svih onih koji danas tamo hrabro i nimalo lako služe. Kosovo nam je svima nauk, isto kao što nam je nauk i podvig novomučenika Ruske Crkve u 20. veku. To je nauk vernosti Hristu i ispovedanju vere uprkos svim strašnim mukama i iskušenjima koje na nas šalje svet. I koliko je samo važno da se u takvim trenucima ne zaboravi da Bog nije u sili nego u pravdi", rekao je patrijarh Kiril.

RAZGOVOR SA BOGOM, STVARNA PRIJATELjSTVA I PORODIČNA SREĆA - PUT DO BLGOSTANjA

Na pitanje šta činiti kada je savremeni čovjek u potrazi za materijalnim bogatstvom prestigao sebe, ima sve i nema ništa, a želi i hoće još, patrijarh Kiril je naglasio da bi trebalo češće se pitati: "Šta ću od ovih zemaljskih blaga poneti sa sobom u grob? Šta mi od svega toga može pomoći pred Božjim Sudom", jer iskreni odgovori na ova pitanja pomažu kod duhovnog otrežnjenja čovjeka.

On je podsjetio na izreku jednog od ruskih podvižnika iz 19. vijeka Svetog Tihona Zadonskog koji je rekao da se uvijek treba sjetiti vječnosti i ništa na zemlji poželjeti nećeš.

"Znači li to da nam ništa materijalno nije potrebno? Ne, u zemaljskom životu moramo koristiti različite stvari. Sama po sebe briga o ovozemaljskom blagostanju nije nikakav greh. Čovek radi i trudi se da blagoustroji svoj život i život svojih bližnjih. Sveti Tihon je jednostavno hteo da kaže da ne bi trebalo da se vezujemo za stvari, da ne smemo ovozemaljskim brigama zameniti misli o Bogu i glavnom cilju našeg postojanja - spasenju. I kada izgubimo osećaj za meru u toj brizi, kada za nas stvari postanu objekat neprekidne potrošnje, kao voda ili hrana, tada to već postaje alarmantan simptom projave duhovne bolesti", pojasnio je patrijarh Kiril.

Međutim, kaže on, ne može se pobjeći ni od sebe, ni od Boga. "Najnoviji model smartfona nikada neće moći da zameni kvalitetan duhovni život, radost opštenja sa Bogom kroz Svete tajne, stvarna prijateljstva i porodičnu sreću. To je ono za čime treba tragati da bi se pronašlo pravo blagostanje", poručio je patrijarh Kiril.

RASKOL JE RANA ZA CRKVU

Na pitanje kako gleda na raskole u mnogim pravoslavnim crkvama i kuda to vodi, patrijarh Kiril ističe da je raskol znak teške duhovne bolesti, nevjerovanja u Boga i Njegovu reč. "Raskolnik, na žalost, nešto drugo pretpostavlja Gospodu i Njegovim zapovestima: sekularne ideologije, političke strasti, lične ambicije, nadmene fantazije o tome da je on jedan, sa nekoliko saradnika, ostao u pravu, dok je kompletno vaseljensko Pravoslavlje u zabludi.

Veoma je žalosno to videti, ali raskol je uvek praćen opadanjem, duhovno stanje onih koji su se suprotstavili Crkvi postaje sve gore i gore", upozorio je patrijarh moskvoski i cijele Rusije.

On je naglasio da je raskol uvijek rana za Crkvu, ali prije svega to je rana za same raskolnike, koje Crkva, brinući se za spasenje njihovih duša, poziva na pokajanje i pomirenje.

Bratstvo u Hristu podrazumijeva i razumijevanje onih kojih nas ne vole, a na pitanje koliko ćemo još imati snage za oprost, Njegova svetosti patrijarh Kiril kaže da hrišćani nemaju izbora.

"Praštanje je neophodan uslov za ljubav. Mi hrišćani, nismo samo pozvani da volimo, kao što smo pozvani na ispunjenje zapovedi. Pozvani smo da pokažemo drugima istu ljubav kojom nas je voleo Sam Gospod Isus: Volite jedni druge, kao što vas Ja voleh, da se vi volite među sobom. Osnova Njegove ljubavi prema nama je žrtvovanje i bezuslovna ljubav. Setite se reči Spasitelja na Krstu, upućene Ocu Nebeskom: Oprosti im, ne znaju šta rade. To nije nikakvo plemenito, popustljivo praštanje. To su reči ljubavi koju brine samo jedno - ljubav prema bližnjem. Čak i kada te taj bližnji razapinje", pojasnio je patrijarh Kiril, dodajući da unutrašnje duhovno iskustvo ljudi koji znaju šta je stvarno opraštanje svjedoči da ono nije slabost, već prava snaga.

SRPSKI NAROD DA BUDE PREDAN VJERI

Njegova svetost je u intervju za portal "Iskra" poručio srpskom narodu da bude revnosno predan vjeri u Hrista, koga je jednom primio svim srcem, prema kome je pronio ljubav kroz vijekove, prolazeći kroz mnoge tragedije i krize.

"Ako duhovnim pogledom sagledamo život savremenog sveta, videćemo da ni finansijske krize, ni politička raspoloženja nisu ono što iscrpljuje snagu ljudima. Savremeni čovek pati prvenstveno od teškog nedostatka prave ljubavi. Obaveza svakog hrišćanina je da otkrije tu ljubav ljudima, rečima i delom da svedoči o istinskom Izvoru ove ljubavi. Ono što bih poželeo našoj srpskoj braći i sestrama je da čuvaju pravoslavnu veru, da razumom, srcem i dušom spoznaju učenje Hristovo", naglasio je patrijarh Kiril.