Tako je prije nekoliko godina američkog novinara Grejema Bensingera sproveo i kroz sklonište u kom se sa porodicom krio od bombi. Ovaj snimak ponovo su počeli da dijele navijači srpskog tenisera i da podsjećaju na prošlost. 

 

- Nalazimo se u skloništu ispod stana gdje smo upravo razgovarali. Ovde smo proveli svako veče najmanje 14-15 noći tokom bombardovanja. Ludo je kada pomisliiš koliko ljudi je bilo u ovom skloništu i krilo se od opasnosti koja je dolazila iz vazduha. Ostalo je isto kao što je bilo prije 20 godina - počeo je Đoković.

 

Uslijedilo je i pitanje o broju ljudi koji je bio u tom skloništu.

 

- Pokušavam da se sjetim, cijela zgrada, preko 50 stanova je bilo u zgradi, mnogo ljudi. Nema mnogo prostora. Mali tuneli ovuda, vrata bi bila zatvorena u slučaju požara, detonacije, eksplozije...

 

Zatim je nakratko zastao i podigao ruku.

 

- Sve je tamo, ti ćoškovi gdje bi se ljudi krili i tražili bezbijedno mjesto.

 

Ne sjeća se baš svih detalja, jer je bio dijete, ali neke stvari nikada neće zaboraviti.

 

- Sve sada izgleda drugačije, nisam dugo bio ovde, ne sjećam se mnogih stvari. Bio sam baš mali, u strahu, plašio sam se. Emotivno je bilo teško, nisam znao šta je sledeće što može da se dogodi mojoj porodici. Pamtim da je u prvih par dana bilo mnogo straha i podrhtavanja, suza, patnje. I posle pet-šest dana ljudi su počeli da pjevaju, da igraju karte i da prihvate realnost sa kojom se suočavaju i da će morati svako veče da dođu ovde i da se mole da će sve biti u redu i da gledaš stvari sa pozitivne strane - zaključio je Đoković.