Većina badnjih i božićnih običaja utemeljena je na saznanju da tih dana počinje nova godina i na vjerovanju da se baš tada odlučuje o sudbini kuće i ukućana u narednom jednogodišnjem periodu. Gotovo sve magijske ili kultne radnje o tim praznicima bile su inspirisane težnjom da se obezbijede sreća i napredak u godini.

Izdvojili smo 20 starih narodnih običaja iz svih krajeva Srbije, koji se i dalje poštuju u mnogim seoskim, ali i gradskim sredinama gdje za to postoje uslovi:

1. Još prije izlaska sunca na Božić se odlazilo na bunar, po takozvanu nenačetu vodu. Od te vode, kojoj su se pripisivala magijska svojstva, prvo se odlivalo za mješenje česnice, zatim za umivanje ukućana, a potom su nalivana i sva jela za božićni ručak. U narodu se vjerovalo da "nenačeta" voda ima i isceliteljsku moć.

2. Postoji vjerovanje da je dobro za Božić započeti neki posao, jer bi ukućani i domaćinstvo bili napredni i bogati tokom čitave godine. Započinjanje posla bilo je simbolično, a posebno se počinjao posao koji prethodne godine nije išao od ruke ne bi li od Božića krenulo na bolje.

3. Ne valja bos ići po slami, jer će ukućane boljeti noge, zato se odmah posle izuvanja navlače čarape na noge. U nekim dijelovima Srbije vjerovalo se da će mladić i djevojka koji prespavaju na božićnoj slami tu noć sanjati osobu za koju će se udati, odnosno oženiti.

4. Na Badnji dan se ništa ne pozajmljuje iz kuće, a ako je šta ranije pozajmljeno, to se traži natrag, jer se ne valja da ono što pripada kući bude van nje na Božić.

5. Na ovaj dan žene bi trebalo da zaklapaju grebene, jer će se tako zverima zatvoriti usta.

 6. Na Badnji dan i Božić ne valja da se vatra na ognjištu raspiruje duvanjem, da vjetar ne bi otresao pšenicu i da se stoka ne nadima od trave. Umjesto duvanja, vatra se raspiruje lisnatim granama.

7. Kada ukućani poliježu, baba ili neka druga starija žena zabode nož u vrata iznutra ili stavi glogov kolac iza vata i na njega objesi malo luka da bi se ukućani sačuvali od uroka, vještica i nečistih sila.

8. U nekim porodicama krompir nisu kuvali o Božiću da ne bi dobili čireve, a kod nekih je zabranjivano kuvanje pirinča "da se marva ne bi preko godine crvljala", ili, po drugom objašnjenju, nisu ga kuvali "da vrane ne bi odnosile piliće". Mnogi su pripremali sarmu. Međutim, neki je nisu kuvali za božićni ručak, da marva ne bi uginula, ili da prasići ne bi bili kilavi. U severnoj Bačkoj supu su morali da jedu svi ukućani jednom kašikom, a tek poslije, svako iz svog tanjira, što je trebalo da simbolizuje slogu u porodici. U nekim selima je bilo zabranjeno jedenje viljuškama da živina ne bi čeprkala slamu.

9. Na Badnji dan uveče se stoka pospe solju, žitom i projom da bi se sačuvala od čini.
10. Posle večere poređaju se sve kašike uza zid po starešinstvu, pa čija preko noći padne, taj će umrijeti dogodine.

11. Za Badnje veče krcaju se orasi. Svaki ukućanin razbije orah da vidi kakva mu je sreća te godine. Ako je jezgro oraha zdravo i jedro, biće dobra godina onome ko ga je iskrcao, ako ne, vjeruje se da će poboljevati i da neće te godine imati sreće. Orasi se bacaju po uglovima sobe jer se vjeruje da će onda kvočka izvesti puno pilića. Posle večeri na Badnje veče se svi ljube da ovce čuvaju jaganjce.

12. Na Božić se ne valja se ni sa kim svađati jer će ljude cele godine terati baksuz. Na Kosovu se vjerovalo da djevojka koja ne može da se uda treba na Mali Božić da prenoći u tuđoj kući, pa će odmah biti isprošena.

13. Ne valja na Badnje veče zaspati dok badnjak ne pregori, jer će ukućani umirati bez predznaka ili neviđeno.