1. "Strogo se pridržavajte satnice!"

Nakon porođaja, kada ne znate gdje vam je glava, nije loše uspostaviti harmoničan ritam dnevnih obaveza, po sistemu "sve se odvija po tačno određenoj satnici". Ovo ćete pročitati na mnogim mjestima, ali svi mi znamo da je to u početku skoro nemoguće izvesti. U prvih dva-tri mjeseca mnogo je pametnije držati se fleksibilnog plana jer ćete u suprotnom nabiti pritisak i sebi i ukućanima. A to će se, naravno, preslikati i na bebino ponašanje.

Osnovna mana striktnog režima dnevnih obaveza jeste to što se zasniva na pretpostavci da su sve bebe iste, a to, naravno, nije istina. U slučaju da se vaša beba ne uklapa u brižljivo osmišljen plan dnevnih aktivnosti, pomislićete da je to vaša greška - što, takođe, nije istina.

Savjet eksperta: Umjesto da sprovodite plan koji vam je neko (iskusniji) predložio, ili koji ste pročitali u knjigama, oslonite se na prirodni ritam vaše bebe, koji vam ona pokazuje na različite načine. Ako budete pažljivo pratili njeno ponašanje, brzo ćete otkriti znake umora, gladi ili nervoze - i prema tome ćete prilagoditi dnevne aktivnosti.

2. "Sve mora biti sterilisano"

Svi znaju da je održavanje higijene važno, naročito u prvih šest mjeseci bebinog života, kada joj je imunitet još nedovoljno razvijen. Čistoća je još važnija ako hranite bebu pomoću flašice, jer se bakterije u nehigijenski pripremljenom vještačkom mlijeku veoma brzo razmnožavaju uzrokujući brojne stomačne tegobe.

Međutim, opsesivno sterilisanje svega što se nalazi u kući nije rješenje! Ali, temeljno pranje ruku i bebinog pribora jeste. Stručnjaci s pravom naglašavaju značaj čestog pranja ruku. Sterilizator nije zamjena za pravilnu higijenu ruku. Štaviše, njegova primjena može da vam pruži lažan osjećaj sigurnosti.

SAVJET STRUČNjAKA: Ako hranite bebu na flašicu, pranje u mašini za suđe sasvim je bezbjedno. Da biste bili potpuno sigurni u higijensku ispravnost, programirajte mašinu na pranje vrelom vodom i potom na ispiranje.

3. "Neka pojede sve iz tanjirića"

Nema roditelja koji se nije iznervirao jer je njegov mališan ostavio pola obroka u tanjiru. Ipak, stručnjaci tvrde da ne treba po svaku cijenu prisiljavati dijete da jede ako ne može. Mala djeca imaju mnogo jednostavniji odnos prema hrani nego odrasli. Ona jedu kada su gladna i prestaju kada osjete da su sita. Ako ih budete prisiljavali da jedu više nego što žele, narušićete prirodan odnos prema hrani i stvorićete naviku prejedanja. A to vodi u gojaznost!

SAVJET STRUČNjAKA: Servirajte djetetu male porcije hrane. Inače, veličina porcije za dvogodišnjaka daleko je manja nego što većina roditelja misli: slijedite formulu "koliko godinica, toliko šačica". U prevodu, obrok za jednogodišnje dijete onoliki je koliko stane u njegovu (ne vašu!) šaku!

4. "Uključite dijete u što više aktivnosti"

Kurs plivanja, gimnastika za najmlađe, muzičke sekcije… Sve mame žele da se njihovi mališani pravilno razvijaju, socijalizuju i mentalno stimulišu. Ipak, nema potrebe da preopteretite sebe i dijete i da jurite sa jednog mjesta na drugo u toku istog dana. Većina ovih aktivnosti je korisna, i prilika su da se družite sa drugim mamama, ali one nikako nisu jedini – niti najbolji – način da stimulišete razvoj svog djeteta. Objektivno, igra sa loncima koje je izvuklo iz vašeg kuhinjskog ormarića, biće podjednako stimulativna za mozak djeteta.

SAVJET STRUČNjAKA: Pustite dijete da samo nađe zabavu za sebe. Ono ne treba baš uvijek da zavisi od vas da bi pronašlo nešto zanimljivo za istraživanje ili igru.

5. "Nema gledanja TV programa"

Da, brojne studije su potvrdile da praćenje TV programa u najranijem uzrastu uzrokuje različite poremećaje ponašanja i razvoja, ali se te statistike ipak odnose na SAD (gdje mališani satima gledaju crtaće). Ukoliko se mudro dozira, gledanje TV-a može zapravo da bude korisno za dijete, prije svega za razvoj govornih sposobnosti. Naučnici su utvrdili da TV program, uz uslove da je jednostavan, da odgovara uzrastu i da je kratak, može da bude koristan za razvoj govora.

SAVJET STRUČNjAKA: Da bi gledanje TV-a bilo pozitivno iskustvo, potrebno je da to radite zajedno sa djetetom i da mu objašnjavate ono što je vidjelo. Kada se završi program, isključite TV i započnite neku drugu aktivnost.

6. "Kaznite svaku neposlušnost"

Povremeni "ispadi" neposlušnosti, uz izlive bijesa i histeričnog plača tipične su pojave za dvogodišnjake. Ipak, to ne znači da svaki ovakav nastup zahtijeva primjenu kaznenih mjera. Iako kažnjavanje može da bude efikasan metod za ukazivanje na posljedice neprihvatljivog ponašanja, nikako nije nešto što treba kontinuirano raditi. Djeca, a naročito manja, ne shvataju u čemu su pogriješila, pa ni razloge za kažnjavanje. Za njih su izliv bijesa i neposlušnost način da ispolje frustraciju, a ne oblik voljnog otpora prema roditeljima. Njima je potrebna vaša pomoć, a ne kazna, da bi se pravilno razvijala.

SAVJET STRUČNjAKA: Ignorišite ispad djeteta ili napustite sobu u kojoj se nalazi. Ništa ne može tako da smiri napad kao nedostatak publike!