Upravo takav paradoks, da pojedini nastavnici prepisuju domaće zadatke, potvrdili su stručnjaci Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja (ZUOV), provjeravajući navode sa društvenih mreža da su određeni radovi polaznika obuke u okviru projekta “Digitalna učionica” – plagijati.

“Prozivka” je krenula onlajn. U bazi nastavničkih radova, autori su prepoznali djela svog truda i stečenog znanja, ali potpisana nekim drugim imenom i prezimenom.

Potom su to počeli i da objavljuju u grupama koje na internetu okupljaju nastavnike, direktore škola i roditelje đaka zainteresovane za digitalne inovacije u nastavi.

“Digitalnoj učionici” će ubuduće, možda, dobro doći softver za detektovanje plagijata

Primjera radi, nastavnica OŠ “Jovan Grčić Milenko” iz Beočina u jednoj takvoj grupi na Fejsbuku uvjerava da je njenu kompletnu prezentaciju “IKT uređaji, jedinstvo hardvera i softvera” bez ikakve izmene i dodatka prisvojio kao svoj domaći zadatak kolega iz kruševačke osmoljetke “Dositej Obradović”.

Obraćajući mu se, revoltirano je napisala i:”Kolega, nije lijepo! Mogli ste bar malo izmijeniti pozadinu i prekucati ćirilicom”. Kao temu za novi domaći, zadala mu je. “Autorska prava! Rok neograničen!”

Ova i slične objave nisu prošle bez komentara.

“Plagirane diplome u visokom obrzaovanju nisu sankcionisane, a ovi domaći zadaci su daleko sitniji prekršaji od toga”, “Plagijatori neka se zamisle hoće li rizikovati ovakvu sramotu”, “Trebalo bi da se plagijatori jave, ako imaju šta da kažu, ili da administratori uklone pomenute radove”, samo su neke od reakcija onlajn publike.
– Nakon nekoliko pritužbi koje su se pojavile na društvenim mrežama da su određeni domaći zadaci polaznika stručnog usavršavanja u okviru projekta “Digitalna učionica” plagijati, savjetnici kordinatori su provjerili te navode i utvrdili da su tačni u dva slučaja. Plagirani radovi biće uklonjeni iz naše baze nastavničkih priprema za digitalne časove koje su mentori ocijenili kao najuspešnije – objašnjava za Politiku Ivan Savić, rukovodilac Centra za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju ZUOV, inače zadužen za obuke u okviru projekta “Digitalna učionica”.

To što se ispostavlja da će “Digitalnoj učionici” ubuduće, možda, dobro doći softver za detektovanje plagijata, može da se tumači i kao potvrda da su čak i nastavnici koji se ne libe da prisvoje tuđi rad ovladali digitalnim vještinama.

Očigledno su u moru izvora na Internetu uspeli da pronađu primjere iz prakse koje mentori svrstavaju među najbolje, ne sumnjajući da se u digitalnu umiješala “prepisivačka” škola.

– To nije propust voditelja obuka, jer to su nastavnici koji dolaze iz različitih škola i krajeva Srbije da drže predavanja kolegama. Oni nemaju uvid u radovi svih polaznika obuka širom republike, već samo u učinak kolega koje obučavaju. Nemaju ni mogućnost da domaće zadatke nastavnika koje pregledaju uporede sa najrazličitijim i mnogobrojnim izvorima na internetu – razjašnjava Savić.

On ošto osuđuje sve vidove kršenja autorskih prava i poziva da, ukoliko postoje sumnje da ima još plagijata, to bude prijavljeno u elektronskoj formi na sajtu ZPUV. Osim brisanja plagijata iz onlajn baze, nadležni mogu da zahtijevaju da “uhvaćeni” prepisivači ponovo, sami, urade zadati domaći.

Uvjerenje da su prošli obuku ne može im se oduzeti jer su na trodnevnom seminaru, donekle, unaprijedili digitalne vještine, iako su prepisivanjem srozali vaspitnu ulogu nastavnika.

Važno je imati u vidu da ovdje nije riječ o izbornom nego obaveznom profesionalnom usavršavanju zaposlenih u prosveti u saradnji sa resornim Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Vladom Srbije.