Kako prenose austrijski mediji ovaj 21-godišnjak iz BiH je sasvim mirno prepričao događaje od tog dana. Navodno, on i Hrvat su imali burnu noć, a nakon pijančenja su otišli na jedan seoski put da povuku “još jednu crtu kokaina”. Državljanin BiH, koji je ujedno i prvooptuženi, kaže da su se parkirali, uzeli drogu, a onda je naišla žena koja je pogledala u auto šta rade.

On je, prema sopstvenom priznanju, izletio iz auta, zgrabio je za kosu i uvukao u auto. Nakon toga ju je silovao, dok ju je Hrvat držao da ne pobjegne.

Inače, državljanin BiH je sve ovo prepričao potpuno bez ikakvih emocija, potpuno ravnodušno. Rekao je da se opirala i da je zbog toga izgubio potpuno kontrolu i postao još agresivniji.

Tokom svjedočenja je rekao da je tu noć popio oko 20 piva te da je pio i viski. Navodno je cijele noći konzumirao i kokain.

Kako je već ranije objavljeno, ova austrijska penzionerka je za austrijske medije ispričala detaljno šta se desilo tog dana.

“Rekla sam mu: Ja sam stara žena, šta hoćete od mene? A, onda me pitao koliko imam godina. Rekla sam 76 umjesto 74, jer sam mislila da će me pustiti. A, on je samo odgovorio: Dobro je, ne možeš ostati u drugom stanju”, prisjetila se penzionerka ovog horora. Kaže da joj je tada postalo kristalno jasno šta se zapravo dešava.

Rekla je da se uplašila da živa neće izađi iz auta. Dodaje da je mlađi pokušavao da je prisili na oralni seks, dok je drugi sjedio za volanom. Mlađi ju je udario šakom u lice nekoliko puta, a drugi, koji je sjedio za volanom, joj je držao noge da se ne opire.

“Bila sam sigurna da, kad prvi završi, da će me silovati i drugi”, rekla je ona. Međutim, tada se desilo nešto što ju je spasilo., Naime, prolaznik je čuo njene krike i pozvao policiju.

“Mislim da se nikada u svom životu nisam tako obradovala policiji. Tada sam znala da je gotovo. Na licu mjesta su uhapsili mlađeg nasilnika, dok je stariji pokušao da pobjegne automobilom”, rekla je ona. Ipak, ona je uspjela da zapamti broj registarske tablice i tako ga je policija i pronašla.

Ona priznaje da i danas ide kod psihoterapeuta, te da mora da uzima lijekove.

“Čim čujem nekoga da hoda iza mene, uspaničim se. Sada uvijek nosim suzavac sa sobom, gdje god idem”, kaže i dodaje da se potpuno otuđila od rodbine i prijatelja, jer i dalje osjeća sramotu zbog svega što joj se desilo.

“Još uvijek imam sjećanja na taj dan, imam osjećaj da bih mogla da vrištim kad se sjetim toga. Toliko su me ponizili, prosto, ne znam kako ću dalje”, rekla je ona nedavno za austrijske medije.