Badnje veče karakteriše tradicionalna zajednička večera na kojoj se okupljaju svi članovi porodice. Međutim zbog čega se jede određena hrana? Šta ona predstavlja? Šta ne smije izostati sa vašeg stola tokom ove večere?

Mnogi etnolozi ističu značaj tradicionalnog jelovnika tokom Badnje večere.

Naime, ovaj događaj okuplja sve članove porodice, a mnogobrojni običaji se tiču i izvjesnih jela koja se moraju ili ne smiju jesti, te se stiče utisak da nose izvjesno simboličko značenje. Od jela se sprema tucani pasulj, kiseo kupus, pita od oraha (ili od višanja u nekim domaćinstvima) i riba.

Sa trpeze za Badnje veče ne smije da izostane ni med, koji se jede sa orasima, a posle Badnje večeri se u kući čuva kao lijek.

Tradicionalno, prije nego što otpočne večera, domaćin uzima sito sa orasima, odabere četiri oraha i svaki baci u po jedan ćošak. Ovakav običaj potiče od drevnih narodnih vjerovanja. 

Sličnu ulogu na večeri igra i med, dok riba ima ritualno značenje, čije poreklo nije toliko poznato, ali koje se u srednjem veku vezivalo za simbol Isusa Hrista.

Ipak, na Badnjoj večeri simboličnu ulogu nema samo hrana, već i piće. Jedan od običaja je da se rakija ili vino ne smije popiti, odnosno sud ne smije ostati prazan, a poslednja čaša se vraća natrag.

Znamo da vino simboliše krv, te je ovaj običaj veoma jasan, posebno ukoliko se doda činjenica da se vino sa stola ne smije prosipati ili bacati.

Za vrijeme jela ne ustaje niko, ukućani čekaju jedni druge, i tek kada svi završe sa večerom, ustaje se u isti mah, te je veoma važno da tokom ovog perioda porodica bude na okupu i složna.

Badnjak

U praskozorje, pod udarcima sjekire, jedan se mladi hrast oprašta sa suncem. Siječe se sa tri udarca, tako da padne ka istoku.

Badnjak je simbol onog drveta, koje su, prema predanju, pastiri donijeli Josifu i Mariji, da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus. Njegovo loženje je glavni dio ovog praznika, ali će badnjak od zore, do sumraka, ostati prislonjen uz kuću, i tek potom biti unijet, uz posipanje žitom. Badnjak se loži sa posebnim poštovanjem, i moli za zdravlje, sreću i mir.

Za mir i zdravlje

U ovim običajima leži pronalaženje smisla praznika Hristovog rođenja. Nije sve u trpezi i jelu, jer se sve to može spremiti bilo koji dan. Bitno je da se ovaj praznik provede u svom domaćinstvu u krugu porodice, sa radošću i ljubavlju. 

I dok se u domovima pali svijeća, kao simbol Isusove svjetlosti koju je donio svijetu, ove su večeri sokaci i ulice pusti. Ne ide se u goste, niti se išta uzima od drugih. Praznuje se u porodici, a svi običaji upućuju na ljubav, praštanje i težnju da se sve zavade prekinu.