Stari običaj koji se vezivao još od davnina za drugi dan Vaskrsa nalagao je momcima koji su "stasali" za ženidbu da se fijakerom izvezu na ulice i obilaze djevojke koje su za udaju.

Sa sobom su vodili i muziku, a uz instrumente, obavezni rekviziti su im bili ćup ili kanta sa vodom, kao i flašica sa mirisima. Kada bi došli do kuće djevojke, oni bi se prvo najavili roditeljima, pa potom pozvali djevojku da izađe. Tu, na kućnom pragu, momci su djevojke polivali vodom, formalno, preko kose (a nekad i bukvalno, preko cijelog odijela), a ista devojka je bila dužna da sa njima zaigra kolo. Prije toga čast u vidu farbanih jaja, kolača i vina, djevojka je služila svima i time se dokazivala kao vrijedna i sposobna mlada domaćica. Momci su tako obilazili cijelo selo i tokom dana uglavnom stizali da poliju sve djevojke.

Moderno doba je uticalo i na same običaje, pa su se oni koji se nisu izgubili, prilagodili duhu vremena. Iako gotovo nigdje u Srbiji nećete vidjeti mladića da ide po djevojku u fijakeru da na ovaj način traži njenu ruku, u nekim delovima Srbije kaže se da mladići koji planiraju da uplove u bračne vode u ovoj godini, to moraju da objelodane upravo na Vaskršnji Ponedjeljak kako bi imali sreće u predstojećem bračnom životu. Drugog dana Vaskrsa se takođe valjalo ići u posjetu kumovima, kojima bi se na poklon nosio kolač.Na Vaskršnji ponedjeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji.

To je zapravo jedna jedina stvar, koju pravi i iskreni vjernici nikako ne bi smeli da zaborave da urade na ovaj dan. Dakle, da nastave da se vesele i tu radost podijele sa najbližima. Prema narodnom vjerovanju, oni koji se ogluše o ovo jednostavno "pravilo" prkose Bogu i Hristosu i neće im ići u životu "kako treba".