Sveti Kirjak bio je hrišćanski svetac i mučenik iz 4. vijeka koji je za života važio za stub hrišćanstva i uzor monaških vrlina. Za sobom je ostavio strog monaški pravilnik po kome su monasi jeli samo jednom dnevno, i to nakon zalaska sunca.

Uprkos takvom isposničkom načinu života, predanje kaže da je Sveti Kirjak bio vrlo krupan i snažan, kao i da je preminuo sa 109 godina.

Vjerovanje kaže da su ljudi rođeni na ovaj praznik izuzetno nadareni i da im je predodređena velika sreća u životu.

Postoji vjerovanje da će, ukoliko vrijeme na početku oktobra bude lijepo, zima biti hladna.
Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, narod kaže da na današnji dan treba raditi, niti se vjenčavati. Običaj vjerovatno potiče iz vremena kada su se početkom oktobra obavljali posljednji poljoprivredni radovi pred početak zime.

Uz to, ovaj dan se naziva i mišji dan, zbog vjerovanja da će miševi i ostale poljske životinje danas uginuti ako do sada nisu opremile svoja skloništa hranom za zimski period. Smatra se da tek od Miholjdana nastaje prava jesen, iako je kalnedarski već počela.

U Boki Kotorskoj, Miholjdan zovu još i gospodski praznik, jer su ga slavile čuvene pomorske porodice tog kraja, a mornari na ovaj dan nikada nisu isplovljavali na more kako ne bi uvrijedili sveca.