FOTO: Kurir.rs

Spasovdan je jedan od deset praznika posvećenih Gospodu Isusu Hristu, koji se obeležava 40 dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Svetih Trojica (Duhova), i uvek pada u četvrtak.

Vaznesenje Gospodnje je sećanje na dan kada se Isus Hristos četrdeseti dan posle vaskrsenja poslednji put javio svojim učenicima - dvanaestorici apostola i uzneo (vazneo) na nebo, i "seo s desne strane Boga".

Spasovdan je krsna slava grada Beograda, koji time čuva spomen na taj dan 1403. godine kada ga je despot Stefan Lazarević proglasio srpskom prestonicom, a verski praznik za gradsku slavu. Spasovdan je kao slava Beograda obnovljena 1993. godine kada je ulicama u centru grada prošla litija prvi put posle 46 godina.

Narodna vjerovanja i običaji

Po hrišćanskom vjerovanju, vaskresenjem je Gospod pokazao da je jači od smrti i 40. dana od vaskrsenja njegovi su se učenici nalazili za trpezom. Tog dana im se Hristos ponovo javio i rekao:

“Idite po svemu svijetu i propovijedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko povjeruje i krsti se, biće spasen, a ko ne povjeruje biće osuđen”, navodi se u Novom zavjetu.

Običaj iz vremena boga Peruna

Mnogi lijepi običaji se vezuju za Spasovdan, a sačuvani su još iz predhrišćanskih vremena.

Bio je praznik ratara i stočara. Prema vjerovanju, na ovaj dan, gromovnik Perun, tukao je gromovima i gradom usjeve, a božanstvo Spas je, uz pomoć žitnog klasa u ruci, spasavalo usjeve. Zato je ponegdje ostao običaj da se za Spasovdan obavezno kolje jagnje, kao žrtva svecu.

Krst je sastavni dio Spasovdanskog rituala. Narod u nekim krajevima još uvijek vjeruje da na Spasovdan svako obavezno treba da od ljeskovih grančica napravi krstić. On se onda stavlja na livade, njive ili na krovove kuća, svuda gdje je potrebna zaštita od demona i loših čini. Stari su verovali da će upravo ovi krstići da sačuvaju od zla preko cijele godine one koji su ih napravili.

Prije zore, na Spasovdan Krstonoše pohode zapise - osveštana stabla, najčešće hrastove ili neke voćke, mahom divlje kruške. Noseći barjake i krst, narod stiže pod stablo zapisa, kiteći ga vijencima cvijeća i darujući raznim đakonijama.

Zapisano je da je jednom domaćinu kraj Topole, koji je odsjekao zapis na svojoj njivi u nameri da ga isječe za kapiju, grom udario u dvorište gde je ležao posečeni zapis, baš kada je ženio sina, i rastjerao svatove.

Na Spasovdan se izjutra ne jede ništa dok se ne okuse jagode.
Ponegde se čak i verovalo da ne valja okusiti novo voće ako su nekom djeca umirala, dok najpre+ije nerazdijele sirotinji od tog novog voća za dušu svoje djece, jer će, u suprotnom, na onom svijetu djeca ostati bez tog obroka i grišće svoje prste umesto obroka, govoreći da su im ga roditelji pojeli.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )