Blagovijesti znače radosno saznanje. Na Blagovijesti je održavan vedri i živopisni narodni običaj koji se zove ranilo.

Protivno ubjeđenju da do Vaskrsa nije dobro veseliti se, ranilo se vrlo veselo praznovalo. Ranilo bi počinjalo obično u ponoć, ili praskozorje, i to pjesmom djevojačkom, a završavalo u opštem veselju i razdraganosti.

Ponekad u cik zore djevojke bi uoči ovoga dana nakupile suvadi i drva, od kojih je razbuktavana velika vatra, obično na nekom brdu ili seoskom raskršću.

Uz vatru se veselilo i muško i žensko, a ponegdje, uz mlade, i stariji. Bilo je uobičajeno da se vatra na ranilu ili bukari preskače. To je činjeno radi zdravlja, ali i da ljude, kako se vjerovalo, ne bi te godine ujedale zmije.

U narodu Blagovijesti važe i kao dan koji se svetkuje zbog zmija, pa je ovoga dana bilo zabranjeno pominjanje njihovog imena, jer se vjerovalo da se ovoga dana bude iz zimskog sna svi gmizavci.

U raznovrsnim vjerovanjima se zanimljivošću izdvaja ovo, uglavnom svuda poznato, koje kazuje da se noću uoči Blagovesti može vidjeti da gori vatra na onim mjestima gde se nalazi zakopano neko blago.

Smatra se da od Blagovijesti počinje sjetva jarih žita. Takođe se vjeruje da je taj dan srećan za kalemljenje voća. 

Nekada se narod u selima bojao zime, sve dok taj dan ne prođe.

Na sutrašnji dan pa sve do Velikog Petka dobro je započeti bilo kakav veći posao (gradnja, otvaranje radnje, spremanje ispita, itd.), kao i donošenje većih i važnijih životnih odluka koje bitno mijenjaju naš dosadašnji životni pravac.