Ovo je samo jedan u nizu običaja koji su Srbi nasljedili od svojih predaka i koje još uvijek održavaju. Mnogi od njih su paganski, ali im je crkva kasnije dala hrišćansko obilježje, a nažalost, neki su i izgubljeni ili zaboravljeni.

Ipak, izmenjeni ili prilagođeni životu u gradu, rituali koji počinju Badnjm danom se i dalje sprovode sa ciljem da se umoli Bog da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina.

Badnjak, pogača, suvo voće i žito

Čim svane, loži se vatra i peče se pečenica, pripremljena prethodnog dana, na Tucindan. Na Badnji dan se posti, a uglavnom se jede riba, pasulj, kupus i suvo voće.

Žene u kući mijese božićne kolače, torte i pripremaju prigodnu trpezu za Božić. Domaćica za to vrijeme prikuplja sve vrste žitarica, suvog voća i jabuka u jedno sito, koje potom stoji u vrhu stola gdje se večera.

Prema običajima, ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka objavljuje se polazak u šumu po badnjak. Po badnjak idu muškarci iz porodice. Bira se obično mlad i prav cerić, a može i hrast.

Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, uzima sjekiru i siječe badnjak.

Po narodnom vjerovanju, badnjak se mora posjeći u tri snažna udarca.

Ono što sjekira od tri puta ne presiječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem. Taj lomljeni dio na badnjaku zove se brada.

Kad se badnjak donese, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče, a onda se unese u kuću. Kasnije se u večernjim satima pali na kućnom ognjištu, kao simbol toplote koja grije i zbližava ukućane.